Borini pozorišni dani: Đuza, svedočanstvo o nezaboravnoj karijeri (FOTO, VIDEO)

U Galeriji Narodnog muzeja otvorena je izložba "Vlastimir Đuza Stojiljković (1929 - 2015)", autorke Biljane Ostojić, kustosa Muzeja pozorišne umetnosti Srbije.

- Čast mi je i zadovoljstvo što mogu da vas upoznam sa biografijom i delom jednog od najznačajnijih srpskih glumaca.

Ovom izložbom, Muzej pozorišne umetnosti Srbije obeležio je trogodišnjicu od smrti slavnog glumca.

Ona pruža svedočanstvo o svestranoj karijeri - rekao je otvarajući izložbu direktor Pozorišta Bora Stanković u Vranju Nenad Jović.

Autorka postavke odlučila se za glumčeve fotografije na platnu iz nagrađenih i glumcu značajnih predstava.

Vlastimir „Đuza“ Stojiljković rođen je u učiteljskoj porodici, od oca Mladena i majke Leposave.

Majka ga je učila u prvom i drugom razredu, a otac u trećem i četvrtom.

Završio je gimnaziju u Kruševcu, a glumom se bavio amaterski još kao srednjoškolac.

Po završetku srednje škole se upisao na Rudarsko-geološki fakultet, koji je napustio u trećem semestru i upisao se na Akademiju pozorišnih umetnosti.

Ženio se dva puta.

Njegova prva supruga bila je glumica Olga Stanisavljević, koja je preminula je 1987. godine.

Drugi put se oženio sa Dušankom Stojiljković.

Godine 1983. dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda, a 2001. je dobio Dobričin prsten.

Godine 2009. je dobio Statuetu zlatni ćuran za životno delo.

Profesionalnu karijeru je započeo 1951. u Beogradskom dramskom pozorištu (BDP).

U BDP je radio do 1968, nakon čega je prešao u Atelje 212.

U BDP se vratio 1978. i ostao tamo do 1985, kada je ponovo prešao u Atelje 212, u kom je igrao do penzionisanja 1995.

Često je gostovao u brojnim predstavama, prvenstveno u Beogradskom dramskom pozorištu i Ateljeu 212. Igrao je više od 130 uloga.

Na filmu je debitovao 1957. u „Tuđoj zemlji“ Jožea Galea. Veliku popularnost je stekao filmom „Ljubav i moda“, za koji je otpevao čuvenu pesmu „Devojko mala“.

Osim te pesme, snimio je još nekoliko koje su objavljene na singl pločama. Veliku popularnost je stekao ulogom Rodoljuba Petrovića u seriji „Pozorište u kući“. Potom je s Milenom Dravić bio domaćin u šou-programu „Lift za peti sprat“.

Sredinom ’90-ih je odigrao ulogu simpatičnog italijansko-srpskog plemića varalice Kontea Marija Marka del Tintoreta u seriji „Srećni ljudi“, Siniše Pavića.

Krajem 1980-ih je vodio radio program „Zabavnik“ na Radio Beogradu, a učestvovao je i u drugim zabavnim emisijama ove radio stanice.

Stojiljković je takođe pozajmljivao glasove junacima brojnih crtanih filmova ali je ostao najviše upamćen kao Patak Dača, Pepe le Tvor, Optimus Prajm iz Transformersa i Rafaelo i Leonardo iz Nindža kornjača.

Početkom oktobra 2014. godine Đuza je doživeo moždani udar.

Krajem maja 2015. godine Đuza je prebačen na Kliniku za infektivne i tropske bolesti Kliničkog centra Srbije zbog zaraze bakterijom klostridijom, gde je i preminuo 17. juna 2015. u 86. godini.

Komemoracija povodom smrti barda srpskog glumišta održana je 22. juna u prepunoj dvorani Ateljea 212 na sceni „Mira Trailović“.

Od Đuze su se oprostile brojne kolege i prijatelji (Branimir Brstina, Svetlana Ceca Bojković, Nikola Ristanovski i dr).

Najnovije vesti