Jedna srpsko-albanska priča: Masovna predaja pripadnika OVPMB (40)

Piše: Radoman Irić

Najvažniji datumi srpsko-albanskih odnosa u periodu posle Slobodana Miloševića su 20. i 31. maj 2001. godine. Najpre je ovog prvog datuma pre dvadeset godina stavljena tačka na oružani sukob, koji je na jugu Srbije trajao nešto više od šest meseci, a potom je 31. maja država uspostavila suverenitet nad delom svoje teritorije koju su za to vreme pod kontrolom držali naoružani Albanci. Ova dva datuma od pre dvadeset godina otvorila su novu stranicu savremene istorije srpsko-albanskih odnosa i trajno obeležili međusobni položaj Srba i Albanaca, ne samo na jugu Srbije. Novinar iz Vranja Radoman Irić, koji se prirodom i karakterom srpsko albanskih odnosa bavi trideset pet godina, upustio se u rizik da nam slikom i rečju, kroz feljton koji objavljivljujemo svakog dana, predoči ključne događaje i ličnosti koje su obeležile srpsko-albansku društvenu scenu od sredine sedamdesetih godina prošlog veka, s akcentom na oružani sukob 2000/2001 godine.

Vranje - Kraj sukoba srpske policije i pripadnika Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB) mogao se naslutiti već početkom marta 2001. godine.

Podsećanja radi, još 7. marta Komanda NATO dozvolila je jugoslovenskim trupama ulazak u Kopnenu zonu bezbednosti, što je i te kako poremetilo planove Glavnog štaba OVPMB.

Pet dana kasnije, 12. marta, međunarodni predstavnici su u kontaktima sa srpskom i albanskom stranom usaglasili tekst „Sporazuma o prekidu vatre“, koji je definitivno odredio sudbinu ovog sukoba.

Tako se već 17. maja Združenim snagama bezbednosti predalo 108 pripadnika OVPMB, koji su prihvatili poziv za predaju oružja u zamenu za garantovanu amnestiju.

Istoga dana predstavnici KFOR-a, koji su obezbeđivali Kopnenu zonu bezbednosti sa kosovske strane, imali su dosta posla jer im se predalo 125 pripadnika OVPMB.

Sutradan, 18. maja, još 44 pripadnika naoružanih Albanaca položili su oružje i predali se KFOR-u.

I narednih dana pred ponuđenom amnestijom sve više pripadnika OVPMB su položili oružje.

Neočekivano, 21. maja 2001. godine KFOR-u su se predala 43 pripadnika radikalne Čarske grupe kojom je, tokom sukoba, komandovao Muhamed Džemailji, najmilitantniji član Glavnog štaba OVPMB.

Istoga dana, u večernjim satima, Đžemailji je nadmudren – pao je u ruke pripadnika Združenih snaga bezbednosti.

Dalje, u Dobrosinu se KFOR predala grupa od 20 pripadnika Oslobodilačke vojske.

Sa ovom grupom predao se komandant 112. brigade Sami Hadžiju, jedan od osnivača OVPMB i jedna od ključnih ličnosti komandnog sastava bujanovačkog sektora.

Sutradan je Roj Braun, portparol KFOR, izjavio da se do tog trenutka njima predala ukupno 454 pripadnika OVPMB i da su svi oslobođeni jer nije utvrđeno da je neko od njih učinio teško krivično delo.

Naravno da su tada oči komandanata Združenih snaga bezbednosti i čelnika međunarodnih snaga bile uprte u Glavi štab OVPMB i odluke trojice čelnih komandanata.

Na odgovor se nije dugo čekalo.

Najpre je u sredu 24. maja 2001. godine ubijen Ridvan Ćazimi alijas komandant Leši, o čemu sledi opširnija priča u narednoj glavi feljtona.

Potom je na nepoznat način Mustafa Šaćiri poznat i kao Špejtim ili Špetimi prebegao na Kosovo.

Napokon, 26. maja 2001. godine, komandant Glavnog štaba OVPMB Šefket Musliu i politički predstavnik, odnosno politički komesar ove vojske Jonuz Musliu, predali su se KFOR-u.

Pošto je predstavnicima međunarodnih snaga izjavio da se odriče dalje borbe i da je vreme da se rat zaustavi, KFOR ih je obojicu oslobodio.

U broju od 24. aprila beogradski dnevni list Večernje novosti je objavio da se ime Šefketa Musliua, komandanta i još 38 Albanaca – boraca Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca - nalazi na spisku lica kojima je zabranjen ulazak u zemlje Evropske unije (EU).


Nastaviće se...

Prenošenje teksta ili delova teksta nije dozvoljeno bez kontaktiranja redakcije i odobrenja autora feljtona.

Najnovije vesti