Borini dani: Severoistok, komad o fantomu slobode (FOTO, VIDEO)

Komad "Severoistok", koji je u utorak uveče izveden na "Borinim pozorišnim danima", nastao je po istinitim svedočenjima preživelih u talačkoj krizi u Moskvi 2002. godine, kada je grupa čečenskih terorista upala u pozorište Dubrovka i zahtevala da Rusi povuku svoje trupe iz mesta Groznog.

U predstavi beogradskih pozorišta Bitef teatra i Beoarta, tri žene iznose svoja potresna sećanja i ponovo ih proživljavaju.

Autor opisuje monstruoznu okupaciju pozorišta iz tri perspektive, sve do trenutka kada ruska vojka pušta gas u salu.

Tri žene, pod pretnjom egzistencijalnog straha, izukrštanih sudbina u trouglu talac-pomagač-žrtva su: Zura (Jovana Gavrilović), čečenska teroristkinja "crna udovica", Tamara (Milica Janevski) letonska lekarka, čiji je suprug izvršio samoubistvo nakon ratovanja u Čečeniji, te Ruskinja Olga (Katarina Žutić), računovođa, konačno sa suprugom i ćerkicom u pozorištu.

- Ovo je priča o fantomu nezavisnosti, fantomu slobode, ovo je jedan konstrukt koji svakog čoveka ponaosob košta, ali za koji se svaki čovek, kao jednu utopističku ideju, bori.

S druge strane, ovo je priča o ženama i o tome kako žene podnose ekstremno krizne situacije, koliko su jake, koliko su spremne da se brane i koliko su fokusirane da reše jedan takav krucijalni problem - rekla je posle predstave glumica Katarina Žutić.

Istorije tri lika prepliću se u vihoru tragičnih terorističkih sati opsade.

- Ove priče kreirane su suptilnim pozorišnim jezikom, insistirajući na istinitosti i tananosti ljudskih osećanja, a ne na političkom kontekstu događaja.

Terorizam je suviše važna i prisutna pojava da bismo ga samo površno osuđivali - mi priznajemo njegovu prisutnost na celoj planeti i bavimo se složenim mehanizmima straha - kaže se u afiši kojom je najavljen komad.

U predstavi igraju: Katarina Žutić, Jovana Gavrilović i Milica Janevski, scenografiju potpisuje Jasmina Holbus, kostimografiju Adrijana Pajić, a muziku Božidar Obradinović.

Pisac komada je Torsten Buhštajner.

Scenu je pripremila Jasmina Holbus, kostime Adrijana Pajić, a kompozitor je Božidar Obradinović.

REČ REDITELJKE

Trinaest meseci nakon Jedanaestog septembra, na suprotnoj strani planete, odigrao se još jedan spektakularni teroristički napad. Grupa čečenskih fundamentalista upala je u moskovsko pozorište „Dubrovka“ i prekinula izvođenje ruskog nacionalnog mjuzikla “Nordost“ zatočivši pritom 850 talaca. Oko 40 do zuba naoružanih muškaraca i žena dalo je rok od nedelju dana ruskoj vladi da povuče svoje snage iz Groznog i okonča Drugi čečenski rat, pre nego što počnu da pucaju u taoce ili aktiviraju bombe kojima su opasani. Ni ne razmotrivši ovaj zahtev, ruske vojne i policijske snage su četvrtog dana talačke krize pustile nervni gas (do danas nerazjašnjenog sastava) u pozorišnu salu i uspavale većinu prisutnih. Nekoliko terorista je uspelo da pobegne, a ukupan broj žrtava je 170. Osim putem brojnih medija, predsednik Putin obratio se građanima i preko bilborda na kojima je nekoliko nedelja stajalo: ,,Nismo uspeli sve da spasemo. Oprostite nam. Sećanje na žrtve treba da nas ujedini."

Jedan od pozorišnih komada nastalih po motivima ovog događaja je “Nordost” Torstena Buhštajnera. Tri žene - Čečenka, Ruskinja iz publike i Letonka, koja je u svojstvu lekarke ušla u salu na intervenciju, govore o tom događaju nekoliko meseci nakon što su ga preživele. No, ovo nije rašomonska struktura u kojoj različiti akteri imaju različite lične istine, već sklop individualnih doživljaja koji se sliva u jednu, zajedničku istinu: nepodnošljivi bol zbog gubitka najbližih, koji svoj izlaz nalazi u mržnji prema drugome.

Budući da je istina vrhunski zahtev fenomenologije, može se reći da je “Nordost” sklop čulnih i mentalnih fenomena, doživljaja “sveta” njegovih likova, što je tipično za pozorište Stanislavskog. Ipak, Buhštajner kreira replike po dokumentarističkoj građi, dakle objektivni “svet po sebi” suočava sa drastičnim pozicijama u koje smešta svoje likove. Tako ovaj tekst sadrži izvesnu vitalnost očitanu u njegovoj otvorenosti da bude promenjen, ali i da izvrši promenu na drugog u kontekstu heterogenih subjekata koji međusobno utiču jedni na druge. Dakle, ne može se reći da je umetnost glumca da rekreira proživljeno dovoljan put u rediteljskom tretmanu “Nordost-a”. Snaga traumatičnog iskustva učešća u terorističkom činu izmiče kognitivnim mehanizmima autora i stavlja pred njega zahtev za zaigranim uspostavljanjem situacija u kojima se oslobađa - afekt

U SREDU NA PROGRAMU

U sredu 24. oktobra na programu 38. "Borinih pozorišni dana" je predstava "Maslačak i retard", u režiji Mirjane Karanović, a u izvođenju Puls teatra iz Lazarevca.

Reč je o duodrami i diplomskoj predstavi studentkinje glume Bojane Đurašković, u klasi profesorke Mirjane Karanović.

U ovom komadu, čija radnja prati druženje i odrastanje kroz prvu ljubav dvoje dece – devojčice sa poteškoćama u razvoju koja živi sa majkom i dečaka prepuštenog ulici koji diluje drogu, gostuje Dimitrije Stajić, student treće godine glume u klasi profesorke Olivere Viktorović.

Popović surovo lirski osvetljava emotivni život ovo dvoje dece, pokazujući zapravo da je potreba za sigurnim detinjstvom – posebna potreba svakog deteta.

Scenografiju je uradio Jovan Lojić, a kostime Anastasija Končarević.

Predstava će početi u 20 časova u Domu Vojske.

Pre toga u sredu u 12 i 13 časova u Domu vojske u Vranju održaće se dve izvedbe pozorišne predstave za decu "Snežana u zemlji patuljaka", Pan teatra iz Beograda.

Ulaz na dečje predstave je slobodan.

Najnovije vesti