Tri prve decenije Gimnazije u Vranju: Muke po dijalektu FELJTON (4)

Povodom 90. godišnjice osnivanja Gimnazije Bora Stanković u Vranju, godine 1971. objavljen je rad Radoša Trebješanina koji predstavlja hroniku o prve tri decenija postojanja jedne od najstarijih škola u Srbiji. Vranje News će u narednim mesecima, svakog četvrtka, kao feljton objavljivati Trebješaninov rukopis o školi koja je u svom pionirskom prosvetnom radu odigrala značajnu ulogu na jugu Srbije. Najpre od 1881. do 1892. godine kao četvororazredna, potom od 1892. do 1898. kao sedmorazredna i na kraju od 1898. do 1914. godine kao šestorazredna škola. Trebješaninov naučno istraživački rad predstavlja sistematizovan i kompleksan način sagledavanja najvažnijih problema „narodne srednje škole“, kakva je u osnovi bila Vranjska gimnazija u svoje prve tri decenije, tačnije do početka Prvog svetskog rata.

Autor: Radoš Trebješanin

Đorđe Ničić je bio liberal i državni pitomac za vreme studiranja u Minhenu, a kasnije i narodni poslanik na listi liberala za okrug pirotski, te je ministar prosvete i crkvenih dela Stojan Novaković u njemu našao pogodnu ličnost za organizovanje rada Vranjske gimnazije i njenu ideološku ulogu u vranjskoj sredini. Prizvuci toplijih osećanja otkrivaju se i u pismu upućenom Đorđu Ničiću 8. avgusta 1881. godine.„Gospodinu Đorđu Ničiću, predavaču Negotinske gimnazije (telegram):Postavljam vas za predavača Niže gimnazije u Vranju i s godišnjom platom od 2.000 dinara. Ova plata računaće vam se od 1. jula ove godine. Platom odlikovani ste, osem sviju predavača u 2.000 dinari zato što vam se ne može nikakav selidbeni trošak dati odavde do Vranja, a put je dosta dalek i sa velikim troškovima skopčan. Iz tog razloga počinje vam se plata računati od prošlog meseca.Vi ćete se postarati da što pre odete na svoju dužnost u Vranje, kako bi u dugovoru sa načelnikom i opštinom spremili zgradu za školu i sve ostalo što ustreba za prvi razred gimnazije koji će se početkom nove školske godine otvoriti po mom naređenju koje sam danas opravio načelniku vranjskog okruga.U isto doba neka vam je na znanje da sam vas, za sada, odredio za starešinu Niže gimnazije u Vranju. Kredit za plate i druge troškove otvoriće vam se naročitim aktom kod načelstva okruga vranjskog. Dalja uputstva u krugu vašeg rada tražićete od mene u daljim prilikama zvaničnim putem. Kad stignete onamo u Vranje, javite mi se radi znanja“. Poslednju odluku ministra prosvete ubrzao je kategoričan korak predsednika vranjske opštine Janje Milenkovića, koji je u trećem plaćenom telegramu pisao ministru prosvete:„Svakog dana gotovo roditelji đački kojima su deca svršila osnovnu školu, pa su ih sad radi dati u gimnaziju da škole produže, dolaze i pitaju opštinski sud: hoće li se ove školske godine otvoriti u Vranju gimnazija ili neće, kako bi se mogli blagovremeno postarati o svojoj deci, stoga sud opštine vranjske najponiznije moli ministra da on ovim putem izvoli javiti: je li voljan narediti šta treba da se početkom ove školske godine gimnazija otvori kada je opština tolike grdne žrtve podnela dok je školu našla, uredila u svemu kako treba i sve potrebe nabavila“ (izvor: Državni arhiv Socjalističke republike Srbije, 1881). Svojim aktom od 9. avgusta 1881. godine ministar je lično javio Janji Milenkoviću:„Po naročitom mom nastojanju Niža gimnazija u Vranju ustanoviće se još ove godine i akt je o tome još juče potpisan i ekspedovan. Škola će početi nešto kasnije čim tamo određeni personal stigne.“

Vranje je sada očekivalo rad gimnazije. Đorđe Ničić je došao u Vranje tek u prvoj polovini septembra pošto je po ministrovom odobrenju ostao u Negotinu radi venčanja koje je obavio 30. avgusta 1881. i sa svojom ženom Ankom, učiteljicom, pošao za Vranje 4. septembra.Filolog Stevan Šarić, pisar Okružnog suda u Požarevcu, postavljen je za predavača u Vranju 13. avgusta sa godišnjom platom od 2.000 dinara, a protojerej u Vranju Ilija Petrović postavljen je septembra za veroučitelja sa honorarnom nagradom od časa, pošto hrišćanska nauka nije imala više od dva, kasnije četiri časa nedeljno.Prijemni ispiti i upis u gimnaziju počeli su 15. septembra. Prijemni ispit položila su 23 učenika i jedna učenica i svi su se upisali u prvi razred gimnazije. U drugi razred upisalo se svega 7 učenika što je po školskim zakonima bilo nedovoljno za otvaranje drugog razreda. Ničić ih je upisao i oformio i drugi razred, iako je ministar zbog malog broja prijavljenih učenika naložio da se u Vranju otvori samo prvi razred gimnazije.Pošto su u Vranju nekako našli i osmog učenika II razreda, opština je 10. septembra 1881. ministru prosvete uputila zahtev za otvaranje i drugog razreda.„Gospodin ministar prosvete i crkvenih dela preko načelnika prepisom od 8. avgusta ove godine izvestio je opštinu kako se za ovu godinu otvara prvi razred gimnazije, a opština je tražila molbom svu nižu gimnaziju, a za sada barem dva razreda gimnazije. Ovo je po opštinu i đačke roditelje velika šteta, jer njih 8, koji su svršili prvi razred u Leskovcu, ostali su sad bez škole, nadajući se sigurno da će drugi razred biti ovde, ne otišavši u Leskovac, izgubili su pravo protekšim rokom. Zbog toga opština vranjska učtivo moli vas za naređenje da se i drugi razred u Vranju otvori, a ako je u nastavnicima oskudica ovi poslati pristaju predavati i u drugom razredu.“Ministar prosvete je posle ovoga odobrio otvaranje i drugog razreda Gimnazije u Vranju „na zahtev roditelja čija su deca završila prvi razred u Leskovcu“, ali prihvatajući i izjavu nastavnika da će preuzeti nastavu i u drugom razredu ne tražeći postavljenje novih nastavnika u ovoj školskoj godini.Gimnazija u Vranju počela je sa radom prvog razreda krajem septembra, a zvanično sa drugim razredom 6. oktobra kada je odobreno otvaranje ovog razreda, mada je nastava obavljena i u ovom razredu od kraja septembra.Rad Gimnazije u Vranju počeo je po nastavnom planu donetom te 1881. godine koji je radikalno menjao nastavni plan gimnazija donet Zakonom o ustrojstvu srednjih škola 1868. godine u Kneževini Srbiji. Sem toga neke izmene u planu nastave menjao je ministar prosvete u raspisima te imamo u Vranju pojavu prvo izrade rasporeda časova, a nešto kasnije podelu predmeta na nastavnike. Svega dve učenice, jedna u prvom razredu, a druga u drugom, koja je u toku godine napustila školu, predstavljale su za Vranje događaj jer njihovi pojmovi o ženama činovnicima nisu bili savremeni. U toku školske godine radila su samo dva predavača i jedan veroučitelj. Iako je raspored rađen 21. septembra, a podela predmeta na nastavnike obavljena 8. novembra, ipak su oba dokumenta poslata ministru prosvete na odobrenje 8. novembra 1881. Ti prvi dokumenti izgledaju kao na slici u nastavku.

Podela predmeta na nastavnike izgledala je ovako:Đorđe Ničić predavao je u prvom razredu poznavanje čoveka, krasnopis i nemački jezik, a u drugom botaniku, krasnopis i nemački jezik.Stevan Šarić predavao je srpski jezik, geografiju i račun u oba razreda (sa geografijom se predavala i kosmografija).Ilija Petrović predavao je nauku hrišćansku u oba razreda.Crtanje nije predavano jer nije bilo nužnog materijala. Ovaj raspored i ovu podelu predmeta na nastavnike odobrio je ministar prosvete aktom P.br.8297 od 15. novembra 1881. godine. Kasnije je načinjen raspored po primedbama ministra u koji su uneti predmeti muzika, pevanje, fizičko vežbanje i crtanje, a uneto je i geometrijsko crtanje iako planom nije bilo predviđeno u ova dva razreda.„Odobravam podneti mi raspored časova i predmeta na nastavnike za ovu školsku godinu vašim pismom od 8. novembra sa izmenom da časovi crtanja i krasnopisa ne budu zimi popodne od 3-4 sata kada se već dobro i ne vidi, već da se izmeste ili prepodne ili od 2-3 sata posle podne. Vi ćete u dogovoru a nastavnickma ovu izmenu učiniti i produžiti rad po njemu“.Učenici su u prvom razredu imali nedeljno 31, a učenici drugog razreda 34 časa. Visok broj časova nametnuo je rad u školi u dve smene što je otežavalo učenje đaka putnika. U rasporedu časova nije vidljivo diferenciranje predmeta po naučnoj težini, jer su prvi časovi i prvi dani pokriveni nešto lakšim predmetima, veštinama na primer.Gimnazija u Vranju, kao što smo naveli, počela je rad sa 32 učenika u dva prva razreda. U Leskovačkoj gimnaziji ove godine u prva dva razreda bilo je upisanih u prvom razredu 52 učenika i dva učenika u dva prva razreda. To se da objasniti isključivo siromaštvom i indiferentnošću Vranjanca prema gimnazijskom školovanju. Čak i od ova 32 učenika može se sa sigurnošću reći da ih je samo pola iz vranjskog okruga, sva ostala deca su poreklom iz činovničkih porodica, poreklom izvan granica vranjskog okruga.O radu prve školske godine u gimnaziji podrobno i verodostojno govori prvi izveštaj direktora škole podnet ministru prosvete 3. novembra 1882. godine.Imao je 21 stavku.

- Nastavnički planovi ispravljeni su i prilagođeni novom nastavnom planu i programu.- Svi predmeti su završeni sem poznavanja čoveka u kom se došlo do lekcije „Uslovi obdržavanja zdravlja“. Uzroci su tome što je Zavod počeo kasnije, što je program opširan i što se moralo diktirati pošto nema udžbenika za ovaj predmet.- Đaci se nisu žalili na teškoću predmeta, i videlo se da im je nauka hrišćanska najlakša nauka zato što je isprepletana samim pričama.- Za sve predmete imali su štampane ručne knjige sem poznavanja čoveka i zemljopisa u prvom razredu. Hrišćanska nauka je predavana po katehizisu, istoriji crkvenoj i pričama iz Starog i Novog zaveta od Đura Daničića. Srpski jezik je rađen po knjigama Stojana Novakovića, nemački jezik u prvom razredu po Bukvaru, a u drugom razredu po Tautu. Zemljopis je rađen u drugom razredu po Dragaševiću, botanika po Pokornom, a računica po Močniku. Poznavanje jezika diktirano je po Boku, Tomasu i dr, a zemljopis po Balbijevu delu.- Iz računa davani su domaći zadaci 1-2 puta nedeljno, a iz nemačkog jezika svakog časa. Zadaci su na času popravljani i na zajedničke greške ukazivano je učenicima usmeno, a i na tabli su isticane.- Predavanje nauke hrišćanske ne ostaje bez upliva na duh i moral đaka, no primetno je da je u tom pogledu više postignuto pričama iz Starog i Novog zaveta nego predavanjima po neudesnim knjigama „Istorija“ i „Katehizis“, koje niti sadržinom, niti jezikom odgovaraju savremenom svom pozivu.- Teškoća u predavanju srpskog jezika bila je jako osetna. Uzrok svim teškoćama leži u nesavršenosti mesnog govora, u sasvim osobenom akcentu njegovom i nerazumevanju mnogih srpskih reči. Ovi su se nedostaci izgrađivali u jeziku time što je dotični nastavnik nastojavao da to više učenici čitaju određene čitanke i tačno analiziraju sve što se u granicama pređe, a olakše pesme i manje pripovetke da napamet uče. I ostali su nastavnici pazili na svojim časovima na pravilno izgovaranje u srpskom jeziku i uvek su pogreške ispravljali. I pred svega nastojanja uspeh nije ispao zadovoljavajući zato što učenici dolaze iz osnovne škole sa veoma slabom spremom iz srpskog jezika i što se obično kod kuće pokvari i ono što se u školi postiglo. Verovatno da bi se mogao bolji uspeh u ovom predmetu učniti kada bi se preporučilo učiteljima osnovne škole da obraćaju više u školi pažnje na srpski jezik pri svakom razgovoru sa đacima. Nažalost, baš ovde u Vranju ima učitelja koji ne vladaju gotovo nimalo sa pravilnim govorom u srpskom jeziku, pa naravno da ni njihovi đaci ne mogu u tom pogledu povoljan uspeh pokazati.- Sem nekoliko slika Šrajberovih i Herbariuma kriptograma drugih meta nije bilo. Izučavali su posebno žive biljke. - Uspeh iz računa dosta je povoljan. Slabih je malo bilo iz tog predmeta. Na usmeno računanje je obraćena velika pažnja.- Pri predavanju zemljopisa nastavnik se je služio većinom Kipertovim atlasima i pozajmljenim mapama iz osnovne škole od Dežardena i Kiperta, jer su nove mape Kiperta i Hantkea dockan, 28. maja prispele ovom Zavodu. Dotični nastavnik veli da ove nisu udesne za početnike, naročito za izučavanje političkog zemljopisa, stoga što su mutave ili polumutave; pa što ima na njima napisamo stranim jezikom, što učenici ne razumeju. Još veli da bi trebalo nabavljati sve generalne karte za sve časti sveta, kao što imamo za Srbiju. Učenici nisu pod nebo izvođeni, što je nastavnik držao da je dovoljno jasno u školi predstavljeno na karti, globusu, tabli i drugo.- Vrlo veliku volju pokazuju ovde učenici veštinama uopšte. U crtanju se vidi veoma zadovoljavajući uspeh, a tako i u krasnopisu. Velika je šteta za mladež što su predmeti ove školske godine ostali nezastupljeni. Za muziku pokazuju učenici takođe osobenu volju, pa su mnogi i violine kupili, iako nema nastavnika za ovu veštinu.- Raspored časova je rađen po principu teži predmeti u prve časove dana. Samo je hrišćanska nauka u prava dva dana nedeljna stavljena.- Prilikom dolaska njegovog veličanstva kralja dat je učenicima jedan dan vanrednog odmora, zatim i tri dana o berbi vinograda.- U toku ove godine izostao je jedan nastavnik 5 dana zbog bolesti, a jedan 6 dana, jer je kao član Odbora za ulepšavanje varoši za doček kraljev bio zauzet. Veroučitelj je odsustvovao 3 dana, a potpisati je bolovao 15 dana u januaru.- Neki nastavnici ispitivali su učenike skoro svakog časa, a neki pošto svrše pojedine nastavne partije. Ocene su svima davane svakog dvomesečja, sem slučajeva bolesti učenika. U toku godine učenci su ispitivani i po čitav čas pojedinačno pri davanju ocena, jer je bio u odeljenjima mali broj učenika, a na godišnjim ispitima pitani su najmanje 15 minuta.- Nije bilo mnogo učeničkih zadocnjenja od škole i crkve. Učenici su dosta uredno posećivali predavanja. U prvom razredu su trojica učenika napravili zbog bolesti 376 izostanaka. Prema tome na jednog učenika pada po 12 opravdanih i po 5 neopravdanih izostanaka. U drugom razredu 8 učenika napravilo je svega 11 opravdanih i 11 neopravdanih izostanaka.- Savetskom odlukom kažnjena su 4 učenika u prvom razredu zbog 8-12 neopravdanih izostanaka i 1 zbog nemoralnog ponašanja u školi. Najviše su učenici kažnjavani ukorom od pojedinih nastavnika za manje prestupe, ređe stajanjem, a pet do šest učenika je kažnjeno klečanjem. Bilo je učenika kažnjenih i zatvorom koji se održavao pod nadzorom razrednog starešine ili „famulusa“ (domara).- U toku godine nije bilo nikakvih neposlušnosti od strane učenika.- Knjižnica profesorska je u začetku i sve što ima dobiveno je od ministarstva.- Uspeh je opšte zadovoljavajući.Od 23 učenika u prvom razredu njih 20 su prešli u stariji razred od kojih su 10 nagrađeni knjigama za vrlo dobar uspeh; u drugom razredu od 8 učenika jedan je napustio školu u toku godine, a njih su 7 završili razred, od kojih je 6 nagrađeno knjigama za postignuti uspeh.- Boljem uspehu smetao je jezik i što je ovaj Zavod nedovoljno snabdeven učilima.Ničićev izveštaj pružio je dosta mateirjala za proučavanje pedagoških i metodoloških prilika u školi, za proučavanje oblika kazni, nagrađivanja, ocenjivanja učenika i sl. Izveštaj govori i o nastavnim metodama, učilima i potrebi naučnih zbirki i kabineta u nastavnom procesu.
(nastaviće se)(Izvor: "Tri prve decenije Gimnazije u Vranju", autor Radoš Trebješanin, Vranjski glasnik br VI, 1970)Priredio Dejan Dimić

Najnovije vesti