Milena Marković u Vranju: Čovek na kraju krajeva živi za druge FOTO/VIDEO

Kad se pogleda celina romana Deca, ostaje važno ono što je tema, što nema mnogo veze sa današnjim vremenom, a to je da, kako god bilo, čovek na kraju krajeva živi za druge, rekla je na književnoj večeri u Vranju književnica Milena Marković, poslednja dobitnica NIN-ove nagrade.

Predstavljaući svoj najnoviji roman ona je kazala da se sa konstatacijom iz prve rečenice ovog teksta "treba pomiriti".

"To je u suštini priče o podvižničkom životu, na kraju krajeva.

Postoji jedna vrsta pikarštine; sa jedne strane to su moralno delikventni junaci, koji samo svojim pojavljivanjem u određenim situacijama razobličavaju društvo.

Ja se društvom nisam bavila, išla sam malo više u dubinu i visinu; osnovno što mi je bilo važno od početka do kraja je - ljubav, na kraju je zapravo reč o tome", rekla je Marković.

Jezik Milene Marković je čak pomalo "nekorektan, ali ta nekorektnost je jedna od karakteristika onoga što ona radi, jer bez te blage prljavosti Milenin jezik ne bi bio moćan onoliko koliko jeste moćan", rekao je moderator, književni kritičar Ivan Milenković.

"Kada ne biste znali da je roman pisan u strukturi stihova, ne biste mogli to da prepoznate", rekao je on.

Svi pisci, sa izuzetkom velikih stilista poput recimo Flobera ili Nabokova, u suštini stalno pišu priču o sebi, uzvratila je Marković.

"To sebi ne znači o sebi u banalnom smislu, nego imaju taj jedan, jedini neponovljivi glas i zapravo mogu da progovoraju iz duha vremena ili epohe određene specifične situacije u kojima su se zatekli.

Uvek je stvar u prepoznavanju, posebno kod pesništva, i kažu "da, da to isto ja osećam", slično je kod muzike", kazala je autorka.

Moderator Milenković je insistirao da je kod Milene Marković reč o "velikoj klnjiževnosti".

"Zašto velikoj?

Zbog najdirektnijeg mogućeg imenovanja, ne zbog toga kako su imenovani polni organi, već je bitna ona vrsta iskrenosti koja kaže -da, baš smo se divno zabavljali", rekao je on, pitajući Milenu za humor u njenim delima.

Milena je takođe pomenula da kada piše dramu, sve vreme misli na izvođenje.

"Ne mislim na publiku u smislu kako će sve to proći, o tome mora da se misli kad radiš seriju, kad radiš nešto komercijalno", rekla je ona.

Bora je najveći srpski pisac

Milena Marković je na književnoj večeri u Vranju rekla kako smatra da je Borisav Stanković najveći sprski pisac.

"Imam prema Bori jedan posesivan odnos, kao da sam ga samo ja otkrila, da samo ja znam istinu o njemu, da mogu da ga tumačim i interpretiram kako treba. On je meni u ravni sa piscima koji su se bavili najdubljim ljudskim patologijama, strahovima i strastima kao što su Dostojevski, Fokner itd", rekla je Marković.

U okviru programa pod istim nazivom u sredu će u dvorištu muzej kuće Bore Stankovića susret sa vranjskom književnim publikom imati pisac Aleksandar Šurbatović.

Izdao je zbirku poezije Mitologija spaljene zemlje (Filip Višnjić, 2010) i roman Upokojavanje prosektora Majerhofera (Vulkan, 2011).

Pred ljubiteljim književnosti u Vranju u sredu od 20 sati biće promovisan njegov roman Turčin šahista.

Profil

Milena Marković rođena je u Zemunu 1974. godine. Objavila je knjige Pas koji je pojo sunce (2001), Istina ima teranje (2003), 3 drame (2006), Crna kašika (2007), Ptičje oko na tarabi (2009), Pre nego što sve počne da se vrti (2011), Pesme (2012), Drame (2012), Pesme za žive i mrtve (2014), Zmajeubice (2014), Pesme za žive i mrtve, sabrane pesme (2017). Drame su joj izvođene i to: Paviljoni – kuda idem, odakle dolazim i šta ima za večeru (2001), Šine (2002), Nahod Simeon (2006), Brod za lutke (2006), Šuma blista (2008), Zmajeubice (2014), Deca radosti (2016), Pet života pretužnog Milutina (2018), Livada puna tame (2019). Realizovani su joj scenariji za igrane filmove Sutra ujutru (2007), Beli beli svet (2009), Otadžbina (2016), Živ čovek (2020), kao i za dokumentarni film Rudarska opera (2007). Dobitnica je Specijalne nagrade u Beču za najbolje drame sa ex-Yu prostora, tri nagrade Sterijinog pozorja za najbolji dramski tekst (Nahod Simeon, Brod za lutke i Zmajeubice), kao i nagrade za dramsko stvaralaštvo Borislav Mihajlović Mihiz, 2007. i Todor Manojlović, 2009. povodom drame Brod za lutke. Za knjigu 3 drame dobila je nagradu Miloš Crnjanski, za knjigu Ptičje oko na tarabi nagrade Biljana Jovanović i Đura Jakšić, kao i nagradu Pero Despota Stefana za poeziju 2014. U najužem izboru ove godine, osim nje, bilo je još pet autora - Ilija Đurović: Sampas (Treći trg i Srebrno drvo), Elvedin Nezirović: „Ono o čemu se ne može govoriti (Laguna), Vladimir Kopicl: Španska čizma (Laguna), Srđan V. Tešin: Mokrinske hronike (Arhipelag), David Albahari: „Pogovor“ (Čarobna knjiga).

Najnovije vesti