Kvalitet vazduha u Vranju, kada je reč o suspendovanim PM česticama, u petak je veoma loš, imajući u vidu da je u 11 časova koncentracija PM 2.5 čestica dostigla indeks od 126 μg/m³ (mikorgrama po metru kubnom), pokazuju podaci sa mernih stanica portala Xeco.info.
Podsećanja radi, svaka količina PM2.5 čestica je štetna, a Svetska zdravstvena organizacija propisala je da je maksimalna prosečna dnevna količina kojoj pojedinac treba da bude izložen – 10.
Slične podatke, kada je reč o Vranju u petak 9. januara, pokazuju i prosek za istu vrstu suspendovanih čestica sa četiri merne stanice (zagađenje je u ljubičastom) koje se prate preko portala Klimerko.org.
Zvanična merna stanica, koju je u Vranju instalirala državna Agencija za zaštitu životne sredine, pokazuje nešto niže vrednosti, ali je i prema tim parametrima (89 μg/m³) vazduh u Vranju zagađen.
Xeco-vi merni uređaji pokazuju da je vazduh trenutno "veoma loš" u centru grada, u Karađorđevoj ulici (128 μg/m³), potom "loš" na potezu Donjeg Vranja, što pokazuje merna stanica na Partizanskom putu (74 μg/m³), "veoma loš" prema merenjima aparata u Hilandarskoj ulici (105 μg/m³) u naselju Rudina, isto je okarakterisan vazduh i u Ulici Miodraga Sotjkovića (101 μg/m³) u Oglednoj stanici, dok je "loš" na potezu Ulice Vojvode putnika (67 μg/m³) kod Više škole i "Zlatnog luga" (54 μg/m³) u ataru sela Ćukovac.
Zašto su opasne PM 2.5 čestice
Jedan od vodećih uzroka preuranjene smrti u svetu jeste upravo aerozagađenje, a od svih polutanata u korelaciju su upravo dovedene PM2.5 čestice koje se mogu videti u proračunima raznih indeksa o kvalitetu vazduha. PM2.5 se odnosi na atmosferske čestice (PM) koje imaju prečnik manji od 2,5 mikrometra, što je oko 3 odsto prečnika ljudske dlake. Obično napisane kao PM2.5, čestice u ovoj kategoriji su toliko male da ih je moguće detektovati samo elektronskim mikroskopom. PM10 čestice su takođe suspendovane čestice koje su štetne, samo su većeg prečnika – 10 mikrometara. PM2.5 su još finije i ulaze dublje u organizam, dok PM10 recimo mogu da budu filtrirane od strane dlaka u nosu, one manje su sposobne da prođu nos i grlo, pa preko alveola mogu da prođu ćelijsku membranu i da pređu u krvotok. Ove male čestice su definisane po veličini ali mogu biti sačinjene od stotinu raličitih hemikalija. Mogu doći iz različitih izvora kao što su industrijska sagorevanja, sagorevanje grejnih materija, sitna prašina sa gradilišta, prirodni požar, izduvni gasovi... Neki partikli iz atomosfere su rezultat kompleksnih odnosa između sumpor-dioksida, azot-monoksida, koji su polutanti emitovani iz termoelektrana. U suštini, svaka količina PM2.5 čestica je štetna. Svaka čestica koja uđe u naše telo pravi jedno mikrooštećenje na našim organima. Pošto je praktično nemoguće biti izložen količini od 0 PM2.5 čestica, Svetska zdravstvena organizacija propisala je da je maksimalna prosečna dnevna količina kojoj pojedinac treba da bude izložen – 10.
