Borini pozorišni dani: Ako dugo gledaš u ponor i ponor gleda u tebe FOTO/VIDEO

Pete, završne večeri 41. festivala Borini pozorišni dani u Vranju, u sklopu takmičarskog programa, u sredu uveče se pred vranjskom publikom našao još jedan savremeni komad, predstava Ako dugo gledaš u ponor Regionalnog pozorišta Novi Pazar, za koju je dramatizaciju i režiju po motivima iz romana Enesa Halilovića uradio Zlatko Paković.

Reč je o višestruko nagrađivanoj predstavi, najboljoj u celini na ovogodišnjem 66. Sterijinom pozorju. gde je takođe dobila nagrade za najbolju muziku, glumačko ostvarenje, za najbolju mladu glumicu i specijalnu nagradu za režiju.

Nagrađivana je i na festivalu Joakim Vujić u septembru ove godine - najbolja predstava, režija (Zlatko Paković), muška uloga (Rifat Rifatović) i originalna muzika (Božidar Obradinović).

Novopazarci nisu prošli bez nagrada ni u Vranju.

Njihova je predstava najbolja po mišljenju publike (ocenila je prosečnom ocenom 4,89), a zvanični žiri festivala Borini pozorišni dani nagradu za dramaturgiju, dramatizaciju ili adaptaciju teksta Enesa Halilovića za ovu predstavu odlučio je da dodeli reditelju Zlatku Pakoviću.

Ovo je romansirani oblik psihološkog istraživanja društva na bazi studije slučaja lične istorije jedne siromašne devojčice do njenog punoletstva.

Jedan lokalni problem pokazuje se kao globalni fenomen.

Nasleđe ima primat nad pravdom, imovina nad istinom, posed nad slobodom.

Nasleđeni ekonomski status postaje sudbina; pripadnost klasi siromašnih postaje prokletstvo.

Ova predstava je ogledalo društva i njegovih normi.

U predstavi kao "glumci-dramaturzi" igraju Anđela Marić, Lemana Biroš, Sandra Miljković, Rifat Rifatović, Dušan Živanić, Haris Šećerović i Vahid Džanković.

Kompozitor je Božidar Obradinović, a ostala umetnička i autorska rešenja potpisuje reditelj Zlatko Paković.

Mini intervju - Vahid Džanković

Bilten festivala: Katarza je nešto što se, na žalost, retko sreće. Ipak, u vašem igranju ona dolazi kao prirodna posledica tokom predstave. Kako kod publike, tako i među vama, stvaraocima. Da li ste o tome razgovarali u toku procesa ili sa kolegama?

Vahid Džanković: "Naš ansambl radi jako dugo zajedno, takoreći imali smo istog profesora, prosto osećamo se kao porodica. Ja živim u Beogradu dugo, ali taj timski rad je i dalje ostao. Zanimljiva stvar kod ove predstave, svi imamo ogromnu tremu pred nastup, sat vremena pred izlazak se grlimo i to na kraju izrodi katarzu. Naravno, zadovoljstvo je u tom veće, što ta katarza ne ostane samo među nama, već je vidimo i kod publike. Mislim da je Zlatko Paković (reditelj) jako dobro prepoznao to kod nas i tačno je znao kako da nas vodi. Na probama smo pričali o svemu i svačemu, o tim zlim ljudima kojih ima u svakom gradu, izvlačio je iz nas i na svamu novu probu donosio materijal. Davao nam je domaće zadatke posle kojih nam se sleglo sve i emocije su izašle na površinu".

Spomenuli ste da Vam je omiljena replika u tekstu, parafraziraću: Ljudi su se počeli pretvarati u nitne. Zašto?

"Mogao bih reći iz svoje neke podsvesti, tj. iz sećanja na taj Novi Pazar koji je bio grad tekstila, gde su ljudi dolazili da kupuju teksas, najjeftiniji ali i najkvalitetniji, što Neira izgovara u jednom trenutku: „Jeftinije je bilo kupitit teksas u Pazaru nego u mestu odakle se nabavljao“. Svaka druga porodica imala je u podrumu po nekoliko mašina, da ne govorimo o porodicama koje su bile pravi tekstilni kombinati, jer je kod njih mnogo ljudi radilo. Svi ti ljudi kao da su, usitinu, počeli da se pretvaraju u nitne, rajsferšluse i džepove".

Kakva su iskustva u susretu sa različitim publikama tokom igranja ove predstave?

"Ljudi su uvek zatečeni, negde ljudi reaguju na različita mesta. U stvari, u Pazaru, jer je tekst proistekao iz tog grada, ljudi budu još zabezeknutiji. Na njihovim licima se vidi zapitanost, pročišćenost... Svakako, ono što je značajno jeste kada dobijemo povratnu informaciju publike i u toku same predstave, kao što je to bio slučaj večeras".

(razgovarao Bojan Tasić)

Ova predstava bila je najbolja na Borinim pozorišnim danima po mišljenju publike ispred Pučine Jugoslovenskog dramskog pozorišta (JDP) u Beogradu koja je od vranjske pozorišne publike dobila prosečnu ocenu 4,83.

Sledi predstava 64 Ateljea 212 sa prosečnom ocenom 4,79, pa Ana Karenjina Novosadskog pozorišta sa ocenom 4,78, dok je Ivanovo samoubistvo Gradskog pozorište Semberija u Bijeljini ocenjena sa 4,00.

Kada je reč o glavnim nagradama o kojima je odlučivao žiri festivala Ana Karenjina Novosadskog pozorišta proglašena je za najbolju predstavu u celini na 41. Borinim pozorišnim danima u Vranju..

Žiri, koji su činili reditelj Vladimir Lazić, glumica Milena Pavlović i teatrolog Zoran Maksimović, odlučio je da nagrada za dramaturgiju, dramatizaciju ili adaptaciju pripadne Zlatku Pakoviću za dramatizaciju romana Enesa Halilovića u predstavi Ako dugo gledaš u ponor Ragionalnog pozorišta u Novom Pazaru.

Nagrada za najbolju mušku ulogu pripala je Arpadu Mesarošu za ulogu Vronskog u predstavi Ana Karenjina, a za najbolju žensku Marti Bereš za lik Ane u istoj predstavi.

Festival Borini pozorišni dani završiće se u četvrtak 28. oktobra kada će od 20 sati u čast nagrađenih biti odigrana predstava Placebo Narodnog pozorišta u Prištini, koju je po tekstu Aleksandra Jugovića režirala Isidora Goncić.

Nakon ove predstave biće uručene glavne nagrade festivala u četiri kategorije.

Nagrade nose ime Borisava Stankovića, najčuvenijeg Vranjanca.

Najnovije vesti