Radar: Kako se Veselin Milić branio u tužilaštvu

Šta su pred tužilaštvom govorili bivši šef beogradske policije i pripadnici njegovog obezbeđenja, šta vlasnik restorana i konobar o noći kada je, kako se sumnja, Saša Vuković Boske ubio Aleksandra Nešovića Baju

Vranje - Slučaj Senjak postao je paradigma države u kojoj živimo. Umesto profesionalne istrage predsednik države, koji se nije osvrtao na sopstvenu političku odgovornost, iznosi brojne detalje, ocenjuje dokaze, opisuje osumnjičene", piše Radar u novom broju.

Direktor policije Dragan Vasiljević ne osvrće se na to, kao ni na sopstvenu profesionalnu odgovornost, jer je uhapšen i osumnjičen njegov podređeni šef beogradske policije Veselin Milić, nekadašnji savetnik predsednika Vučića. Više javno tužilaštvo (VJT) u Beogradu sa javnošću komunicira nedoslednim saopštenjima. Na početku smo čuli da je odbranu izneo samo Milić, a istina je da je sedam osumnjičenih zajedno sa njim iznelo odbranu do pisanja ovog teksta. Iako je poznato da zakon ne obavezuje okrivljene da kada iznose odbranu govore istinu, neobično je da javnost nije upoznata da su uopšte izneli odbranu.

Uvidom u dokumenta Radar saznaje da su 16. maja, četiri dana posle događaja, obavljena saslušanja osumnjičenih u Višem javnom tužilaštvu (VJT) u Beogradu. Najpre pripadnici obezbeđenja Veselina Milića, Boban M., Savo S. i Petko P. Zatim je odbranu izneo Milić koji je prethodno saslušan u svojstvu građanina, a priložena je i službena beleška koju je sačinio sutradan nakon boravka u restoranu na Senjaku. Osumnjičeni vlasnik restorana Nenad L. saslušan je takođe 16. maja. Nakon toga saslušan je i konobar Vuk. Š. Vlasnik i konobar su uhapšeni 14. maja, takođe dva dana posle događaja. Radar je imao uvid u ovih šest iskaza. Nezvanično saznajemo da je odbranu iznela i osumnjičena supruga Vukovića koja se tereti da je donela pištolj.

Tražio poligrafsko testiranje

U svojoj odbrani Milić opisuje način dolaska u kafanu – da se dogovorio sa dvojicom prijatelja, A. O. i B. S., da se nađu u restoranu „27“ u 15 sati, a došli su, zbog gužve, oko 16 sati. Tvrdio je da su posle „duže vremena“ u kafanu ušli Saša Vuković, koga poznaje iz policijske škole u Kamenici, i Mario S.

„Mi smo se pozdravili, a onda je Saša Vuković pitao da li može da časti jedno piće, bio je u vidno alkoholisanom stanju, seo je za naš sto. Negde oko 22 časa moji prijatelji i ja planirali smo da krenemo kućama, kada me je na mobilni telefon pozvao moj prvi komšija i drug N. M. i pitao gde sam, da li sam kod kuće, a ja sam njemu poslao sliku iz restorana i zvao ga da dođe na jedno piće u restoran ’27’. Nakon toga on mi je rekao da ne može, a onda sam ja pitao da li je realno da se njegov kum (kasnije je objasnio da je to Aleksandar Nešović) ljuti na mene, imajući u vidu da mi imamo korektan odnos, a pošto mi je tražio da ga obezbeđuje Interventna jedinica, a ja sam mu još tada objasnio da je to neslužbeno. Nakon toga on mi je rekao da se ne ljuti na mene i da u njegovom prisustvu nije loše pričao o meni i da ćemo se čuti. Nakon nekih 15 minuta ja sam video Nešovića kako ulazi u lokal, prišao je meni i ljudima sa kojim sam sedeo za stolom, javio mi se, a onda je pogledao ka Saši Vukoviću. Imao je neku gestikulaciju na licu koju ni sam nisam razumeo, a onda je odmah izašao napolje“, objašnjavao je Milić u svojoj odbrani.

Na pitanje tužioca rekao je da su Vuković i Nešović „poslovni partneri, a ja sam mislio i da su oni najbolji prijatelji, odnosno da su u jako bliskim odnosima.“ Prema zapisniku, nije govorio o njihovom kriminalnom dosijeu, naročito Nešovića koji je blisko sarađivao sa Dejanom Stojanovićem Kekom, označenim kao vođa ozbiljne kriminalne grupe potekle sa Novog Beograda. To je, naravno, morao da zna kao načelnik beogradske policije.

Milić je zatim opisao da su petnaestak minuta pre 23 časa krenuli i da su u njegovu zgradu stigli u 23.15. Rekao je da ne veruje da je gasio mobilni telefon, eventualno da se sam ugasio, u šta sumnja. To može biti značajno zbog lociranja preko baznih stanica mobilne telefonije. Rekao je tužiocu da je spreman, kao i pripadnici njegovog obezbeđenja, da budu poligrafski testirani. Zatim je opisivao šta se dešavalo 13. maja.

Milić je insistirao da ne zna šta se desilo dalje. Pozivao se na bazne stanice mobilne telefonije i sigurnosne kamere na njegovoj zgradi tvrdeći da je on već bio u svom stanu kada je Nešović ponovo krenuo ka restoranu „27“
„Tek sutradan ujutru oko 9.22 pozvao me je N. M. i saopštio mi je celu priču, odnosno da nema Aleksandra Nešovića i Saše Vukovića i da nisu dostupni.“ Tvrdio je i kako mu je njegov komšija N. M. tada rekao i da mu je izvesni Cvele ispričao kako se video i sa Nešovićem koji mu je rekao da mora da se vrati u restoran, jer ga je zvao Vuković, te da su njih dvojica braća.

Milić je insistirao da ne zna šta se desilo dalje. Pozivao se na bazne stanice mobilne telefonije i sigurnosne kamere na njegovoj zgradi tvrdeći da je on već bio u svom stanu kada je Nešović ponovo krenuo ka restoranu „27“. Rekao je i da je sve što mu je preneo komšija N. M. saopštio načelniku UKP za Beograd Mirku Đuriću, o čemu je on sačinio belešku, koju su zajedno potpisali. U zapisniku se zatim konstatuje da se javnom tužilaštvu predaje kopija službene beleške od 13. maja, te da se vrši uvid u original i konstatuje da je veran kopiji. Milić je naveo da je sačinio belešku, kako bi o svemu obavestio načelnika Đurića „imajući u vidu da sam bio zabrinut upravo zbog ponašanja N. M. i onog što mi je on saopštio“. Tačan datum kada je sačinjena beleška morao bi da se vidi u elektronskoj bazi analitike beogradske policije.

Tvrdio da nije imao poslovne odnose sa Nešovićem

Tvrdio je da se te večeri nije čuo sa Aleksandrom Nešovićem za koga je predsednik Vučić rekao da je njegovo telo sa 99 odsto sigurnosti pronađeno u iskopanoj bačvi na teritoriji opštine Inđija. Konačna potvrda DNK analizom nije završena do pisanja ovog teksta. Milić je tvrdio i da nije imao poslovne odnose sa Nešovićem već su imali „zajedničko poštovanje zbog njegovog kuma N. M.“, a za Vukovića je rekao da su samo poznanici i da se znaju iz Kamenice.

Negirao je da zna da je došlo do pucnjave. Ispričao je da ga je 14. maja posetio komšija N. M sa suprugom, tu je bila i njegova supruga. Opisao je da mu je komšija N. M. pokazao listing telefona sa pozivima koje je imao sa Nešovićem. Na osnovu vremena kad su njih dvojica razgovarali zaključio je „da upravo iz ove komunikacije proizlazi da se sve događalo kada sam ja izašao iz restorana“. Predložio je da se kao svedok sasluša njegov komšija N. M., Nešovićev kum, kao i da on prezentuje njegov mobilni telefon.

Milić je tvrdio i da nije imao poslovne odnose sa Nešovićem, već su imali „zajedničko poštovanje zbog njegovog kuma N. M.“(Milećev komšija), a za Vukovića je rekao da su samo poznanici i da se znaju iz Kamenice
Tokom iznošenju podataka o sebi, Milić je naveo da ima mesečna primanja od 276.000 dinara. BIRN je otkrio da Milić ima luksuzan stan na Dedinju od 195 metara kvadratnih, a da do tog stana njegovi tašta i tast imaju takođe luksuzan stan od 213 kvadratnih metara. U toj zgradi cena kvadrata bila je 6.700 evra, pisao je BIRN, što je više od tri Milićeve plate, što znači da je za stan, koji se vodi na njegovu suprugu i u kome živi, trebalo da radi skoro pola veka. VJT je saopštilo da ispituje samo imovinu Saše Vukovića.


(autor Vuk. Z. Cvijić)

Ceo tekst na veb sajtu nedeljnika "Radar" možete pročitati OVDE.

Iskazi ostalih osumnjičenih

Trojica pripadnika bivšeg načelnika beogradske policije obezbeđenja iznela su slične odbrane pred tužilaštvom. Prvo je Petko P., vozač, ispričao kako je odvezao Milića i Savu S. do restorana gde su stigli oko 16 časova, a da je treći pripadnik obezbeđenja Boban M. stigao drugim službenim vozilom malo kasnije. On je po sopstvenim rečima bio sve vreme kod službenog vozila BMW dok nisu oko 22.50 krenuli sva trojica sa Milićem iz restorana. Rekao je da su dvojica kolega iz obezbeđenja ulazila u restoran, što je, kako je tvrdio, uobičajena procedura. Boban i Savo su svedočili isto kao i Petko. Naveli su i da su njih dvojica u jednom trenutku 15 minuta sedeli za odvojenim stolom u restoranu da popiju kafu, a zatim su ponovo izašli ispred kafane. Bilo je to kako kaže Boban oko deset uveče. Savo i Boban su opisali da je Milić sedeo sa dvojicom starijih ljudi, i da je stolu prišao jedan čovek koji se zadržao dva do tri minuta i ponovo izašao iz kafane. Boban je tvrdio da ga je Milić pozvao oko 22.45 i rekao mu da kreću, a Savo da je bilo između 22.45 i 22.50 kada je šef beogradske policije izašao ispred kafane. Sva trojica su došla 14. maja na posao, kada su i uhapšeni. Prema iskazu Bobana, Savo i Petko su otišli po Milića ujutru. To je i Petko potvrdio. Boban je tvrdio da se nije video sa Milićem, a Petko da sa kolegama nije komentarisao događaj. Tek nakon toga su sva trojica uhapšena, a Milić jutro kasnije, 15. maja. Savo je tvrdio i da za sve njegove navode postoje snimci nadzornih kamera, kao i podaci baznih stanica, što se može utvrditi pretraživanjem njegovog telefona koji mu je oduzet.

U svojoj odbrani Milić opisuje način dolaska u kafanu – da se dogovorio sa dvojicom prijatelja, A. O. i B. S., da se nađu u restoranu „27“ u 15 sati, a došli su, zbog gužve, oko 16 sati. Tvrdio je da su posle „duže vremena“ u kafanu ušli Saša Vuković, koga poznaje iz policijske škole u Kamenici, i Mario S.

A. O., koji je za stolom u restoranu sedeo sa Milićem, saslušan je kao svedok 20. maja. Rekao je da im je prišao čovek koga je Milić oslovljavao kao Sale i da je shvatio da se poznaju iz Kamenice. Opisao je da je Sale bio bučan i pripit i da je seo za njihov sto. A. O. je svedočio da je zvao svog vozača oko 22.45 i da je krenuo iz kafane sa drugim gostom koji je sedeo sa njim i Milićem, koji je takođe ustao. „Mi smo krenuli, a Vesko ne znam da li je čekao obezbeđenje, ali je ostao iza nas“, i zatim je dodao da je „stekao utisak“ i da je Milić krenuo. Privrednik A. O. i B. S., po zanimanju pravnik, sedeli su celo vreme za stolom sa Milićem.

Vlasnik restorana zatekao telo u lokvi krvi

Da se desilo ubistvo, prema našim saznanjima i uvidom u iskaze šest osumnjičenih, jedini je potvrdio vlasnik restorana Nenad L., koji je saslušan nakon pripadnika obezbeđenja i samog Milića. Ispričao je da ga je oko 23 časa pozvao usplahireno konobar Vuk Š. da dođe u restoran. Kada je došao do svlačionice za osoblje, Vuk Š., koji je izašao iz toaleta u kome se zaključao, „jako uplašen“ mu je rekao „nemam pojma šta se desilo, ja ne smem ni da idem u restoran“. Naveo je da nije smeo ni on da uđe u restoran, ali da je dobio poziv sa nepoznatog broja i da je zatim kroz kapiju pustio jednog muškarca koga pre toga nikad nije video. Opisao je da je sa nepoznatim ušao zajedno u restoran i da je video čoveka koji leži sa glavom na stolu u lokvi krvi. Zatim je naveo da je u restoran ušla još jedna njemu nepoznata osoba i da su ta dvojica insistirala da im da sredstva za čišćenje i stare stolnjake, te da su oni sami čistili prostorije sve do ulaza. Više puta je rekao da je sve radio u strahu za život svoje porodice, zaposlenih i sebe. Svedočio je i da misli da su iznosili telo umotano u stolnjake i ćebad.

Vlasnik restorana je opisao da je sa nepoznatim čovekom ušao u restoran i da je video čoveka kako leži sa glavom na stolu u lokvi krvi. Zatim je u restoran ušla još jedna njemu nepoznata osoba i ta dvojica su insistirala da im da sredstva za čišćenje i stare stolnjake, te su oni sami čistili prostorije sve do ulaza
Ispričao je da ne veruje policiji, ali da zna Veselina Milića kao gosta i da zna da je tog dana bio u restoranu, pa ga je pozvao telefonom. „On mi se javio na telefon, očigledno je da sam ga probudio i molio sam ga za pomoć rečima: Vesko, izvini po milion puta, nikad nisam zvao u životu, a sad mi treba pomoć. Na šta mi je Vesko jasno stavio do znanja da spava“, tvrdio je vlasnik restorana. Milić u svojoj odbrani nije pomenuo ovaj poziv.

U tužilaštvu su tokom davanja iskaza vlasniku restorana pokazali fotografije iz pasoša Saše Vukovića i Marija S. i on je potvrdio sa „velikom verovatnoćom“ da je Vuković bio u restoranu, a da je na fotografiji malo puniji. Za Marija nije mogao sa sigurnošću da se izjasni da li je te noći bio u restoranu. Intersentno je da je Nenad L tvrdio da je vlasnik restorana sa Mišlenovom zvedicom i sa mesečnim primanjima od 200.000 dinara.

Konobar Vuk Š. iznoseći svoju odbranu rekao je da je „Vesko koga zna sa televizije“ sedeo sa još dva gosta, a da su im se negde između 20 i 21 čas sa drugog stola pridružila još dvojica od kojih je jedan bio prosedi. Zatim je primetio da je oko 22.30 u restoran ušao jedan čovek i prišao stolu gde je bio Vesko, ali da je odmah otišao. Vuk Š. je tvrdio i da su Milić i njegova dva gosta napustili objekat 10 do 15 minuta nakon što je ovaj čovek dolazio i otišao, a zatim je isti čovek ponovo došao i seo za sto sa dvojicom koja su prethodno Miliću prišla, te da je to bilo oko 23.30. Kako je njegovo radno vreme bilo završeno, konobar Vuk je „sređivao šank i punio frižider“, kada je čuo da je „nešto puklo kao plinska boca, tanjiri, prozor“, pa je odmah pobegao „kroz vrata koja se nalaze kraj šanka“. Vratio se u restoran u pet ujutru da uzme telefon koji je navodno zaboravio. Zatekao je, kaže, otključan restoran u kome nikog nije bilo. Njegov iskaz nije u skladu sa iskazom vlasnika. Naveo je da je u smeni bio sa konobarom P. U., koji se služio sto gde je bio Milić.

Vlasnik Nenad L. je opisao da su ga u prostorijama UKP kaišem tukli po tabanima i po leđima, te otvorenim šakama svuda po telu, stavljali mu kapuljaču i gušili ga na razne načine. Tuklo ga je pet, šest policajaca, a predstavio mu se samo jedan, Marko Kričak, načelnik UKP-a

VJT u Beogradu je saopštilo 24. maja da je uhapšen konobar P. U. „koji je, kako je utvrđeno u dosadašnjem toku istrage, bio na licu mesta u vreme izvršenja krivičnog dela, iako je to prvobitno negirao u iskazu koji je dao tokom informativnog razgovora sa policijskim službenicima“. Osumnjičen je za prikrivanje i pomoć učiniocu nakon izvršenja krivičnog dela.

Konobar i vlasnik tvrdili da su ih tukli u policiji

Posebno je zanimljivo da su osumnjičeni vlasnik restorana Nenad i konobar Vuk tvrdili da su ih pre iskaza tukli u policiji. Vlasnik Nenad L. je opisao da su ga u prostorijama Uprave kriminalističke policije (UKP) kaišem tukli po tabanima i po leđima, te da su ga tukli otvorenim šakama svuda po telu, stavljali mu kapuljaču i gušili ga na razne načine. U zapisniku na saslušanju u tužilaštvu navodi se da na levoj nozi ima hematom iznad zgloba. Nenad L. je tvrdio i da je bilo pet, šest policajaca koji su ga tukli, a da mu se samo predstavio jedan, Marko Kričak, načelnik UKP-a. Prema zapisniku, tada nije tražio da ide kod lekara, ali je naveo da će tražiti kada ga smeste u pritvor, te da će izveštaj lekara dostaviti tužilaštvu.

Konobar Vuk Š. je tvrdio da su ga u dva navrata tukli u policiji kablom i pesnicama, kao i da su ga šutirali. U zapisniku sa saslušanja u tužilaštvu navode se tragovi u linijama za koje se kaže da su nastali od udaraca kablom
Konobar Vuk Š. je tvrdio da su ga u dva navrata tukli u policiji kablom i pesnicama, kao i da su ga šutirali. Naveo je da ne zna koji su ga policajci tukli. U zapisniku sa saslušanja u tužilaštvu se navodi da se na levom stopalu vidi ispucana koža i da se na desnom vide tragovi u linijama za koje kaže da su nastali od udaraca kablom. Takođe se konstatuje u zapisniku da na desnoj ruci iznad lakta ima hematom.

Prema zapisniku, ni vlasnik ni konobar nisu objasnili, niti su ih tužioci pitali, iz kojih razloga su ih, kako tvrde, tukli u policiji i da li su nešto tražili od njih. Takođe, advokat Ivan Simić, branilac osumnjičenog Marija S., za sajt Nova.rs je rekao da je njegov klijent pretučen tokom policijskog zadržavanja u stanici.


Najnovije vesti