Vranje - Kralj Nikola diktira pismo na kraju predstave „Dugo putovanje u Jevropu“ i uverava svoje sunarodnike u emigraciji da će novac koji pošalju biti pametno iskorišćen za budućnost omladine – koja će taj dug i vraćati.
Možda je vreme da i gospodar Miloš dobije jedno pozorišno ostvarenje, ali da bude to komedija, jer ga previše interpretiramo kao ozbiljnog, podlog i premudrog, smatra ekonomista Nenad Jevtović iz Instituta za razvoj i inovacije.
Tekst objavljen na sajtu Instituta za razvoj i inovacije prenosimo u celini:.
"U predstavi bi trebalo kroz šalu provući sve njegove mane i loše strane. Na kraju predstave se može obrati budućoj omladini – prepušta njima cilj da nadoknade zaostajanje za Jevropom, iako je siguran da oni to bez njega nikada neće postići.
I bio bi Miloš u pravu! Izgovorio bi ovo iz sujete, ali bi pogodio da 191 godinu nakon najblistavijeg trenutka u modernoj istoriji Srbije – Sretenjskog ustava, sve buduće omladine neće uspeti da sustignu u razvoju Jevropu.
Toliko deluje poražavajuće, da bi se možda i sam Miloš promenio i bolje vladao da se ovakva istorija ne desi. No, teško da bi šta mogao da promeni.
Sve buduće omladine nakon njega snose odgovornost da gotovo dva veka dugog putovanja nije Srbiju dovelo na prosečan nivo razvoja Jevrope. Ne govorim ovde o vrednostima, o njima se može diskutovati, pogotovu zbog onoga šta je ta Jevropa učinila u dva veka, već o životnom standardu i ekonomskom razvoju.
Srbija nakon dva veka dugog putovanja u sustizanju Jevrope ume da zaostaje za njom u nekim oblastima toliko da joj je potreban još jedan vek da je sustigne – znači tri veka od Sretenja 1835. godine i opet ništa!
Da bi buduća omladina ovo razumela, jer će ona današnje dugove vraćati, i odgovornost za sustizanje Jevrope snositi, potrebno je iz sveta proze preći u istraživački svet.
Za to nam je potreban dovoljno dug vremenski horizont, opipljiva i jednostavna analiza zasnovana na podacima i malo emocija koje verujem da se bude kod ljudi kojima Sretenje znači.
Sve ovo je potrebno kako bi se izvukli iz blata dnevne politike i političara koji su pokupili sve najgore od gazda Miloša, i ne razumeju da se ovde ne radi o njima i trenutku, već o viševekovnom neuspehu Srbije", navodi Nenad Jevtović.
Dalje kaže da su u Institutu za razvoj i inovacije, uz podršku partnera iz tadašnjeg srca Jevrope – Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, sproveli analizu o konvergenciji životnog standarda Srbije ka proseku Evropske unije.
"Posmatrali smo životni standard kroz osam oblasti, od ekonomije preko infrastrukture do zdravstva i obrazovanja. U svakoj od oblasti upoređivali smo izabrane indikatore sa prosekom EU i zaključivali da li je Srbija sustigla ili prestigla EU prosek. Zatim smo računali koliko je Srbiji potrebno da sustigne evropski standard ako kretanja budu kao u poslednjih pet godina, sve kako bi obračunali broj godina i razumeli vremenski horizont.
U oblasti ekonomije nam je potrebno 35 godina da sustignemo EU prosek i najveći problem su relativno niske penzije. U oblasti socijale za sustizanja standarda EU je potrebno pola veka, dok je porazno da obrazovanje i životna sredina se udaljavaju od EU proseka i da iz ovog trenutka posmatrano nema nade da ćemo dostići EU.
Jedina oblast u kojoj se ističemo i koja je dokaz da se može kada se hoće, pa makar se poklopili lični i društveni interesi, jeste oblast digitalizacije. U oblasti digitalizacije nam je potrebno još samo dve ili tri godine do proseka Evropske unije.
Kada nam je istraživački svet dao odgovore o godinama zaostajanja Srbije za Evropskom unijom, u duhu dana nacionalnog praznika lepo je vratiti se u svet proze i nagađati.
Možemo nagađati šta bi najviše razočaralo Miloša, možda toliko da se odrekne vlasti i sujete, da li ekonomski i socijalni neuspeh, da li loši putevi kao u njegovo doba, ili pak nešto treće.
A možda da lažno romantizujemo Miloša i pretpostavimo da bi se najviše razočarao time što nam se obrazovanje udaljava od proseka Jevrope.
Da se pita da li je vredelo boriti se i toliko glava žrtvovati da sve buduće omladine nakon njega ne uspeju da u obrazovanju sustignu Jevropu.
Da li je vredelo? Vredeće! Na svim budućim omladinama je", zaključuje Jevtović.
