Tekst i foto: Ljubomir T. Dević
Subotnje jutro u Vranju oduvek je bilo simbol pazarnog dana. Ljudi dolaze po sveže voće, povrće, sir, meso i domaće proizvode, a pijaca je mesto susreta, razgovora i žive gradske tradicije.
Međutim, danas se stiče utisak da su glavni gosti pijace – automobili.
Dovoljno je prošetati ulicama oko pijace i videti nepreglednu kolonu vozila koja pristižu iz svih pravaca.
Na pojedinim mestima deluje kao da ima više automobila nego pešaka.
Trotoari su zakrčeni, vozila se sporo probijaju, a zvuk motora, sirena i škripa kočnica postao je neizostavni deo subotnje atmosfere.
Postavlja se logično pitanje – da li je ovakva saobraćajna slika održiva?
Izduvni gasovi pored tezgi
Na samo nekoliko metara od automobila prodaju se voće, povrće, sirevi, jaja, med i drugi prehrambeni proizvodi. Dok kupci razgledaju robu, mnogi motori ostaju upaljeni, a izduvni gasovi šire se prostorom gde se nalaze i prodavci i kupci.
Niko ne može sa sigurnošću tvrditi da su namirnice zbog toga nebezbedne, ali je sasvim opravdano postaviti pitanje kakvom su nivou zagađenja izloženi ljudi koji tu borave svake subote, posebno prodavci koji na tezgama provode čitav dan.
Buka – nevidljivi zagađivač
O zagađenju vazduha često se govori, ali se mnogo ređe pominje zagađenje bukom. Neprekidno zujanje motora, turiranje, sirene i gust saobraćaj stvaraju ambijent koji je daleko od prijatnog.
Sve to utiče na kvalitet života stanovnika koji žive u centru grada, ali i na hiljade ljudi koji svake subote dolaze na pijacu.
Gde je urbanističko rešenje?
Naravno da mnogi građani moraju doći automobilom, posebno oni iz okolnih sela i prigradskih naselja. Ali postavlja se pitanje da li je dobro da se sav taj saobraćaj koncentriše upravo u samom centru Vranja.
Zašto se ne razmotri:
- izgradnja većih parkinga na obodu centra;
- organizovan prevoz do pijace;
- privremeno zatvaranje pojedinih ulica za saobraćaj tokom pazarnog dana;
- bolja organizacija javnog prevoza subotom;
- više drvoreda i zelenih površina koje bi ublažile posledice zagađenja.
Brojni evropski gradovi već godinama primenjuju ovakva rešenja kako bi centri gradova bili prilagođeni ljudima, a ne automobilima.
Slika grada koja zabrinjava
Šetajući Vranjem, nemoguće je ne primetiti veliki broj umrlica na banderama širom grada. One jesu deo naše tradicije i načina obaveštavanja, ali zajedno sa saobraćajnim gužvama, bukom i zagađenjem stvaraju utisak grada koji se suočava sa ozbiljnim izazovima.
Istovremeno, demografski podaci godinama upozoravaju da broj stanovnika opada, da je prirodni priraštaj negativan, stanovništvo stari, a mladi sve češće odlaze u veće gradove ili u inostranstvo. Uzroci su brojni, ali kvalitet urbanog života svakako nije bez značaja.
Vreme je za ozbiljna pitanja
Niko ne osporava značaj vranjske pijace. Naprotiv, ona je jedan od simbola grada i mesto koje treba čuvati. Ali upravo zato zaslužuje moderniju organizaciju, čistiji vazduh, manje buke i više prostora za pešake.
Zato bi građani s pravom mogli da pitaju nadležne:
- da li postoji strategija za smanjenje saobraćajnog opterećenja u centru tokom pazarnog dana?
- da li se redovno mere kvalitet vazduha i nivo buke u okolini pijace?
- postoje li planovi za nova parking-rešenja i bolju organizaciju saobraćaja?
- kakvu viziju razvoja centra Vranja imaju urbanisti u narednih deset ili dvadeset godina?
Ovo nisu pitanja politike, već pitanja javnog zdravlja, urbanizma i kvaliteta života.
Pazarni dan treba da ostane praznik trgovine, susreta i druženja, a ne dan kada centar Vranja postaje parking pod otvorenim nebom.
(Autor je prosvetni radnik iz Malmea u Švedskoj, sa posebnim interesovanjem za pravna pitanja i nezavisni istraživač)
