Jedna srpsko albanska priča: Sankcije UN učvrstile Miloševićev režim (9)

Najvažniji datumi srpsko-albanskih odnosa u periodu posle Slobodana Miloševića su 20. i 31. maj 2001. godine. Najpre je ovog prvog datuma pre dvadeset godina stavljena tačka na oružani sukob, koji je na jugu Srbije trajao nešto više od šest meseci, a potom je 31. maja država uspostavila suverenitet nad delom svoje teritorije koju su za to vreme pod kontrolom držali naoružani Albanci. Ova dva datuma od pre dvadeset godina otvorila su novu stranicu savremene istorije srpsko-albanskih odnosa i trajno obeležili međusobni položaj Srba i Albanaca, ne samo na jugu Srbije. Novinar iz Vranja Radoman Irić, koji se prirodom i karakterom srpsko albanskih odnosa bavi trideset pet godina, upustio se u rizik da nam slikom i rečju, kroz feljton koji objavljivljujemo svakog dana, predoči ključne događaje i ličnosti koje su obeležile srpsko-albansku društvenu scenu od sredine sedamdesetih godina prošlog veka, s akcentom na oružani sukob 2000/2001 godine.

Piše: Radoman Irić

Vranje - Savet bezbednosti (SB) Ujedinjenih nacija krajem maja 1992. godine ocenio je da je SR Jugoslavija neposredno umešana u ratove u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Zato je Rezolucijom 757, od 30. maja 1992. godine, međunarodna zajednica uvela sankcije Srbiji i Crnoj Gori. Po svom karakteru i dimenzijama bile su to najteže kaznene mere koje su Ujedinjene nacije ikada u svojoj istoriji preduzele protiv jedne suverene zemlje, jer su podrazumevale potpun međunarodni ekonomski embargo SR Jugoslavije.Uvedene su 30. maja 1992. godine, neposredno po početku srpske opsade Sarajeva i dan pre prvih višestranačkih lokalnih izbora u Srbiji, a ukinute Dejtonskim sporazumom 14. decembra 1995. godine, kojim je zaustavljen rat u Bosni i Hercegovini.Sankcije su imale razoran efekat na život građana, privredu i ekonomiju, pa su i zapamćene po drastičnom padu životnog standarda i nestašicama osnovnih životnih namirnica, lekova i energenata. Onda su na scenu stupili bonovi za bršno, hleb, ulje, so, šećer, deterdžent, benzin… Ovakva situacija je dovela do drastičnog porasta šverca, kriminala i korupcije.

Suprotno očekivanjima ključnih aktera međunarodne zajednice, sankcije su kod građana samo učvrstile režim i vladavinu Slobodana Miloševića. On i njegovi najbliži saradnici profitirali su na najunosnijim poslovima – švercu nafte i cigareta. Kao i uvek u sličnim situacija najveći teret sankcija prevalio se na leđa i novčanike građana Srbije.Inflacija 300 odsto na sat – to svet ne pamtiSamo deset dana posle izbora, 1. januara 1993. godine, naše vlasti su nekoliko puta svoje građane „častile“ serijom novčanica sa najvećim brojem nula u istoriji naše i svetske monetarne politike. Prethodnih godina, a pogotovo 1993, inflacija je iz dana u dan, iz sata u sat rasla galopirajućom brzinom i ekspresno prešla u hiperinflaciju. Cene proizvoda te godine su rasle 300 procenata na sat, što je do danas ostalo nezabeleženu u svetu.

Tadašnje stanje u zemlji najbolje ilustruje nekoliko rečenica studentskog Web servisa i časopisa „KapitalMagazin“ u Nišu.„Uprkos preduzetim merama, proizvodnja je stalno opadala, a cene su sve brže rasle. Zbog hiperinflacije i bezvrednog novca koji je iz dana u dan i iz sata u sat opadao, štampali su se bonovi za hleb, mleko, benzin itd. Inflacija u SR Jugoslaviji iznosila je čak 19.810,2 odsto. Cene su se udvostručavale svakih 16 sati. U tom periodu nemačka marka je postala nezvanično sredstvo plaćanja. Pojedinci su za platu mogli da kupe samo dve marke. Pakla cigara koštala je pre podne 1.000.000.000 dinara, a već uveče bi njihova cena bila dvostruko veća. Statističari su zabeležili da je običan koverat u decembru 1993. koštao 3,5 milijardi dinara. Prodavnice su bile prazne: za teglu krastavaca trebalo je izdvojiti 2.100, a za dva litra mleka ili 200 grama senfa čak 500 milijardi dinara“.Te inflatorne novčanice nosile su sledeće likove: 5.000 dinara (Nikola Tesla); 10.000 (Vuk Karadžić); 50.000 (Peter Petrović Njegoš); 500.000 (Dositej Obradović); 5.000.000 (Karađorđe Petrović); 50.000.000 (Mihajlo Pupin); 500.000.000 (Jovan Cvijić); 5.000.000.000 (Đura Jakšić); 50.000.000.000 (Miloš Obrenović), a na vrhuncu inflacije Narodna banka je pustila u opticaj novčanicu od 500.000.000.000 dinara sa likom Jovana Jovanovića Zmaj.

Kraj jugoslovenske inflacije bio je 24. januara 1994. godine, kada je Dragoslav Avramović (deda Avram), novi guverner Narodne Banke, uveo Novi dinar.Dinar je bio jednak nemačkoj marci, a na novčanici je bio lik Josifa Pančića. Tada je izvršena peta denominacija dinara, po proporciji 1 milijarda = 1 novi dinar.
Nastaviće se...

BIOGRAFIJA AUTORA

Radoman Irić rođen je 1950. godine u Prijepolju. Školovao se na Fakultetu političkih nauka (FPN) u Beogradu. Profesionalnu novinarsku karijeru počeo je 1975. godine u Prijepolju, a nastavio 1980. u Vranju na mestu prvog urednika Radio Vranja. Narednih 40 godina bio je regionalni dopisnik niza prestoničkih medija. Od 1995. do 2010. godine radio je i za Radio Slobodnu Evropu, Rojters i Frans pres. U novinama Vranjskim bio je od osnivanja 1994. godine. Od 1981. godine intenzivno se bavi prirodom, karakterom i posledicama srpsko-albanskih odnosa, a kasnije i oružanim sukobom od 1999. do 2001. godine. U vreme srpsko-albanskog sukoba 2001. godine bio je prvi srpski novinar koji je dva puta boravio na teritoriji pod kontrolom Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB), najpre u Končulju, u njihovom Štabu na Međunarodnoj press konferenciji, a potom je u Velikom Trnovcu intervjuisao Ridvana Ćazimija, poznatijeg kao Komandant Leši. Dobitnik je više novinarskih nagrada. Član je Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) od osnivanja 1994. Penzionisan je februara 2015. godine.

Prenošenje teksta ili delova teksta nije dozvoljeno bez kontaktiranja redakcije i odobrenja autora feljtona.

Najnovije vesti