Povodom obeležavanja 150 godina od rođenja književnika Borisava Stankovića (Vranje, 25. mart 1876 – Beograd, 21. oktobar 1927), Biblioteka Matice srpske priredila je elektronsku izložbu građe iz svojih zbirki i zbirke Rukopisnog odeljenja Matice srpske.
Postavka, koju čini izbor dela Borisava Stankovića, kao i literatura o njemu, postavljena je od 13. januara do 8. februara 2026. godine, u javnom katalogu Biblioteke.
Autor izložbe je Bojana Bjelica, a urednik Selimir Radulović.
Borisav Stanković rođen je u Vranju, u zanatlijskoj porodici, od oca Stojana i majke Vaske.
Rano ostaje bez roditelja, sa pet godina umire mu otac, a sa sedam gubi i majku, pa brigu o njemu preuzima njegova baba po ocu Zlata.
Osnovnu školu i sedam razreda gimnazije (koja danas nosi njegovo ime) završava u Vranju.
Osmi razred završio je u Niškoj gimnaziji gde je i maturirao (1896).
Od 1896. do 1901. studira na ekonomsko-političkom odseku Pravnog fakulteta Velike škole u Beogradu.
1898. godine u časopisu Iskra objavljuje priče „Stanoje”, „Đurđevdan” i „Prva suza”, a sledeće godine objavljuje i prvu knjigu priča Iz starog jevanđelja.
Od 1903. do 1904. boravi u Parizu na usavršavanju.
Po povratku iz Pariza zaposlio se kao poreznik u beogradskoj Opštini, zatim kao kontrolor državne trošarine u Bajlonovoj pivari gde ostaje do 1913. kada prelazi u Ministarstvo prosvete.
1910. godine objavljuje roman Nečista krv, o sopstvenom trošku, koji književna kritika ocenjuje veoma pozitivno.
U Prvom svetskom ratu zarobljavaju ga Austrijanci (1916).
Zahvaljujući Kosti Hermanu, nekadašnjem uredniku sarajevske Nade, oslobođen je i vraća se u Beograd.
Umro je 21. oktobra 1927. godine u Beogradu, a sahranjen je na Novom groblju.
Pozorište u Vranju nosi njegovo ime, a od 1979. ovde se održavaju „Borini dani”, najstariji pozorišni festival na jugu Srbije.
Književna zajednica „Borisav Stanković” iz Vranja svake godine, u okviru Borine nedelje (23–29. marta), dodeljuje Nagradu Borisav Stanković za najbolju knjigu proze.
