Piše: Zoran Dimić
Nažalost, nedavno nas je napustio naš sugrađanin, Dobrivoje Petrušijević, poznati slikar, profesor likovne umetnosti, rok-muzičar i aktivista iz Vranja.
Rođen je 1976. u Surdulici. Srednju umetničku školu Đorđe Krstić u Nišu završio je 1996. godine. Studije na Fakultetu umetnosti Prištinskog univerziteta, na odseku za slikarstvo, u klasi profesora Zorana Furunovića, okončao je 2001.
Imao je šest samostalnih i oko četrdeset kolektivnih izložbi.
Bio je učesnik petnaestak likovnih kolonija. Predavao je likovno vaspitanje u više vranjskih osnovnih škola - Radoje Domanović, Dositej Obradović, Svetozar Marković, kao i u vranjskoj gimnaziji. Bio je, takođe, muzičar i pevač u vranjskom bendu Poslanici.
Njegovo likovno stvaralaštvo odlikuje upravo ono što je bio deo njegove prirode. Sa jedne strane žestok, buran, temperamentan, ponekad spreman da, u borbi za pravednost i svoju uverenost u istinu ide do ivice incidenta, ali istovremeno i snažno lirski obojen, u umetničkom postupku vrlo reflektivan i suptilan.
Dobrivoje je, takođe, bio umetnički vrlo obrazovan, uvek spreman da istrajno brani svoje umetničko uverenje ili izgrađeni stav o nekom umetniku.
Njegova umetnička interesovanja protezala se znatno izvan likovne umetnosti, čiju je istoriju vrlo minuciozno poznavao.
Njegovim likovnim stvaralaštvom dominiraju dve velike teme. Najpre, to je umetnost portreta.
Kroz vrlo ekspresivni prikaz ljudskih likova otkrivala se snažna umetnička transpozicija sveta u kome živimo – jedno vreme poremećenih vrednosti, licemerja i laži, ali i lepote, melanholije i zamora.
Stvarao je junake grotesknih, deformisanih lica, očigledno vlro zainteresovan za psihologiju običnog sveta. Taj deo njegovog likovnog stvaralaštva odlikuje se snažnom strukturom i jakim koloritom.
Druga velika tema njegovog stvaralaštva su apstraktni pejzaži.
Suprotno uobičajenim tendencijama, Petrušijevića ovde nije zanimalo da postavlja asocijativne simbole kao rutinske nosioce komunikacije, već je, inače očigledno vrlo sklon istraživanju novih prostora, zapravo više bio zainteresovan za to da prirodne fenomene svodi na vizuelni znak čime je otvorio prostor za jedno vrlo neobično, apstraktno tretiranje pejzaža.
Upravo takvim pristupom on je u umetnost pejzaža uveo jedan viši vizuelni poredak, jednu suptilniji nivo likovne refleksije, koji kod posmatrača inicira potrebu za dubljim i kompleksnijim posmatranjem i čitanjem slike.
Upravo zbog toga posmatrač stiče utisak da je ovde pre reč o umetnosti "unutrašnjeg pejzaža".
Dobrivoje Petrušijević, suprotno načinu na koji se većina intelektualaca ponašala u naše vreme, istovremeno je bio vrlo društveno angažovan, ispoljavajući visok nivo društvene odgovornosti.
Svojevremeno je u Vranju bio i jedan od vođa Otpora, u vreme borbe protiv nazadnog režima Slobodana Miloševića, a učestvovao je i u gotovo svim protestima protiv aktuelnog režima.
Vrlo istančanog osećaja za pravdu običnog, malog čoveka, Petrušijević se nesebično društveno angažovao u borbi za demokratiju i ljudska prava.
U vremenu kada se većina obrazovanih ljudi, naročito onih koji su službovali u državnim institucijama, ćutke povlačila pred narastujućim političkim zlom koje civilizacijski unazađuje Srbiju već skoro deceniju i po, Petrušijević se vrlo hrabo, svaki put našao u prvim redovima kada je trebalo odbraniti opšte demokratske vrednosti i ljudska prava običnih građana.
Upravo suprotno našim uobičajenim provincijskim predstavama o slici umetnika kao nekog vanvremenskog zanesenjaka koji se u "svom svetu" dokono bavi samo večnim temama, Dobrivoje Petrušijević nam je, za vreme svog nepravedno kratkog života, ličnim primerom vrlo ubedljivo pokazao u čemu se zapravo sastoji uloga umetnika i intelektualaca u svakom vremenu.
Upravo tim svojim istančanim osećajem za društvenu solidarnost, ali i svojim suptilnim osećajem da surovu stvarnost umetnički vrlo kompleksno reflektuje kroz jednu snažnu likovnu transpoziciju, on je zaslužio da ga se zauvek sećamo.
(Autor je univerzitetski profesor)
