04.04.2022

Policijsko (ne)postupanje tokom izbora

Tekst je izvorno objavljen na otvorenavratapravosudja.rs

Ostalo je još samo nekoliko dana do predsedničkih, parlamentarnih i lokalnih izbora 3. aprila i izborne kampanje su u velikom jeku. Međutim, ono što je obeležilo poslednjih nekoliko izbora, posebno lokalnih, bilo je selektivno (ne)postupanje policije tokom izbornog dana. Navodi o kupovini glasova, pritisci i zastrašivanje postali su sastavni deo izbornih kampanja, pogotovo na lokalu gde primeri pokazuju da policija ne reaguje na prijave građana i u nekim slučajevim može da služi i kao instrument zastrašivanja. Uspostavljanje mirnog izbornog okruženja je ključno za omogućavanje otvorenih, poštenih i mirnih uslova za ostvarivanje osnovnih sloboda građana zagarantovanih Ustavom. U nastavku teksta građani mogu da saznaju šta policija sme, a šta ne sme da radi za vreme izborne kampanje.

Obaveze i ovlašćenja policije tokom izbora

Obaveza policije je da obezbedi mirno održavanje izbora i da održava javni red i mir. Prema Zakonu o policiji (član 31.) jasno su postavljeni ciljevi rada policije. Policija obavlja policijske poslove sa ciljem i na način da svakome obezbedi jednaku zaštitu bezbednosti, prava i sloboda, primenjujući zakon i ustavno načelo vladavine prava. Pripadnici policije su obavezni da rade u interesu građana i u skladu sa zakonom, i snose odgovornost za činjenje, ali i nečinjenje u određenim situacijama.

Pripadnici policije koji su na dužnosti mogu ući na biračko mesto jedino ako su na biračkom mestu narušeni red i mir, i to na poziv predsednika biračkog odbora. Prisustvo policije na izborima može kod građana stvoriti percepciju da služi kao instrument zastrašivanja, zbog čega policija ne treba da bude prisutna na izbornim mestima.

Prema OEBS-ovim smernicama policija ne sme da:

  • zloupotrebljava svoja ovlašćenja ili da se neopravdano meša u izborni proces;
  • pokazuje pristrasnost za ili protiv bilo kog izbornog kandidata ili opcije;
  • ometa slobodu izborne kampanje ili biračka prava;
  • koristi istražna ovlašćenja kao sredstvo zastrašivanja;
  • vrši proizvoljna hapšenja ili pritvaranja;
  • koristi prekomernu silu;
  • omogućava selektivnu ili diskriminatornu primenu zakona.

Policija treba da spreči i da se suprotstavi bilo kakvim politički ciljanim kršenjima zakona i izbornih prava građana i da se uzdrži od bilo kakvih potencijalno nezakonitih radnji.

Krivičnom zakoniku Republike Srbije postoji jedna cela glava krivičnih dela protiv izbornih prava (od člana 154. do člana 162.) koju čine krivična dela povrede prava kandidovanja, povreda prava glasanja, davanje i primanje mita u vezi sa glasanjem, zloupotreba prava glasanja, sastavljanje netačnih biračkih spiskova, sprečavanje održavanja glasanja, povreda tajnosti glasanja, falsifikovanje rezultata glasanja i krivično delo uništavanje dokumenata o glasanju. Zaprećene kazne za ovu vrstu krivičnih dela kreću se od novčanih kazni pa do maksimalnih pet godina zatvora.

Primeri instrumentalizacije policije u političke svrhe

Godinama se u Srbiji uočava upadljiv pad demokratije koji je vremenom doveo do zarobljavanja države, koje je karakteristično po zarobljavanju svih grana vlasti i dominacije vladajuće političke stranke nad demokratskim institucijama, dok policija služi kao instrument zastrašivanja političkih protivnika i demonstriranje sile. Ključni kriterijumi za zapošljavanje i napredovanje u policijskoj službi više nisu stručnost i profesionalnost već uglavnom partijska pripadnost i lojalnost, što može dovesti do zloupotrebe policije u političke svrhe. Iako je depolitizacija jedno od zakonskih načela obavljanja policijskih poslova, uplitanje politike u rad policije bilo je očigledno u nizu slučajeva povezanih za izbornim procesom.

Zloupotreba policije i policijskih ovlašćenja zarad osiguravanja glasova i zastrašivanja pokazalo se, nažalost, kao već ustaljena praksa tokom izbora. Na lokalnim izborima u Negotinu krajem 2021. godine policija je opozicionim aktivistima Narodne stranke onemogućila pristup izbornim mestima koje su obilazili tako što ih je satima držala na uviđaju. Policija nema prava da vrši proizvoljna, odnosno selektivna zadržavanja niti da koristi istražna ovlašćenja u svrhu zastrašivanja. Da privođenje i zadržavanje aktivista opozicionih političkih stranaka nije retkost pokazuje i primer iz 2018. godine kada je na lokalnim izborima u Lučanima uhapšeno pet aktivista Saveza za Srbiju, dok je policija žmurila na pojavu crnih džipova bez tablica koji su tih dana oko izbora krstarili ulicama u ovoj opštini. Na izborni dan u Lučanima je bila prisutna i tadašnja državna sekretarka MUP-a Dijana Hrkalović, koja je neovlašćeno uticala na rad policije kada su članovi opozicije došli u policijsku stanicu da se raspitaju o aktivistima koji su uhapšeni tog dana. Prema Zakonu o policiji državni sekretari mogu da se bave samo administrativnim i strateškim poslovima, a nikako operativnim radom policije, što je u ovom primeru bio slučaj.

Pojava crnih džipova bez tablica, pogotovo na lokalu, takođe su primeri koji pokazuju selektivnu primenu zakona od strane policije. Oni se koriste na svim izborima ma koliko se mogu činiti malim, a najbolji primer koji to ilustruje se dogodio u mestu Bočar u opštini Novi Bečej kada su se održavali lokalni izbori za Savet Mesne zajednice gde su crni džipovi bez tablica dan pre izbora i u toku izbora krstarili ovim malim mestom, a da policija nije zaustavila ni jedno vozilo niti legitimisala vozače. Policija je imala obavezu da zaustavi svako vozilo koje ne poseduje registarske oznake, legitimiše vozače i izrekne sankciju za neposedovanje registarskih tablica, te da sprovede dalje istražne radnje kako bi utvrdilo da li lica koja se nalaze u tim vozilima krše izborna prava građana. Međutim, ovakav izostanak reakcije policije u ovim slučajevima šalje građanima poruku da ovaj organ sprovođenja zakona i reda ne radi u njihovom interesu.

Ukoliko dođe do povrede prava građana tokom izbora od strane policije, građani mogu da se žale nadležnim instancama unutar Ministarstva unutrašnjih poslova, kao i Zaštitniku građana.

 

(Autorka je istraživačica Beogradskog centra za bezbednosnu politiku)

Foto otvorenavratapravosudja.rs