22.11.2026

Budala u Antihristu

*Gerhardu Hauptmanu
 
Budala u Antihristu trudila se svakog dana da pridobije što više sveta za svoje đavolijade. Nije mu bilo dovoljno to što je od jutra do mraka sedeo na svom prozoru i svakog ko bi minuo pozdravio, svakome poželeo dug život i upitao za zdravlje kako je i red. Budala je povremeno kiselila lice, plačnim glasom zborila da je najnesrećnija na svetu, da  nema tog zgoditka na lutriji niti tog džokera koji bi joj pomogli da preživi sve tegobe i nedaće... Najnesnosniji je postajao u časovima kada bi Antihrist progovarao iz njega. Opak bi mu postajao jezik, otrovan, palacao je. 

„Oni misle da mene unište! To neće da bidne! To ne mož` da bidne, bre! Ja sam najveći, najpametniji, najizrazitiji... Šta hoćete bre, vaške jedne?! Sve ste dobili od mene, sve!!! Niko vam nije dao toliko koliko ja. Misle neki, saraniće me živa. Ja sam večan, ja delim pare, sreću i izobilje. Ej, narode! Pogledaj me, vidiš kako sam ja najneznatniji od svih  izrastao u  najveličanstvenijeg, najpametnijeg, najnajnaj...“

U časovima kada bi tako i toliko iz njega pokuljalo mlozina se okupljala pod pendžerom. Milina je bila slušati ga. Ponekad bi i zapevao a suza bi zaiskrila. Tada se narod razilazio presrećan što je Budalu čuo i činilo  se tada kako je život rasterećen tegoba. „Dođite k meni i rasteretiću breme vaše.“ Tako je običavao da govori. Pa bi još dodavao: „Predajte svoj teret meni. Ja uzimam sve vaše brige na sebe. Ja ću biti raspet umesto svih vas. Lagano je moje breme. Ja i kad vas jašim to je milina božja -  kako meni jahaču tako i uzjahanome. Jer ja sam, ja sam, ja sam onaj koji nisam...“  

*

Priča se da je davno prema narodnom verovanju devet golih baba  za noć uz ognjište izatkalo košulju kroz koju se jedan knjaz  provukao kako bi se spasio „rednje“. Međutim, Budala u Antihristu načuvši ponešto o tome odlučila se po savetu svojih  nadrilekara da odabere devet ne golih već  obučenih (opremljenih, izučenih) baba koje će mu svakoga dana tačno u podne u vreme izveštaja o vodostanju ukazivati na stanje popularnosti. „Rejting“, to  beše  novcata spasonosna reč koju je neko doneo u gospodarev konak. Zapravo, zna se i ko, ali otom-potom.  

Budalin dan počinjao bi rano na sabah, još dok se noć uzaludno odupirala nadolazećem danu. Tada bi gospodar ustajao na noge lagane, otvarao širom prozorska okna, raskopčao bi pižamu i ovlaživši ga  kažiprstom  desne ruke podizao ga uvis. Trebalo je utvrditi odakle  vetar duva. Već prema tome da li je to bio hladni severac ili maestral ili možda košava Budala  je za taj dan određivao koga će  primiti i od koga će iskamčiti  darove i sponzorstva  za sebe i svojtu (duše valja  nešto i za ubogu raju), razmenjivao bi poklone i mišljenja, konačno davao bi izjave preko svojih birova i telala dole na trgu. Narod je navikao na sve i nije se nimalo čudio da  ono što je do juče bilo  ispravno već danas biva  proglašeno za  pogrešno, a današnje zablude pokazaće se već sutra a najkasnije prekosutra  kao vrhunska mudrost. 

Abdula -  nekoć je  svirao u zurle u nekoj mahalskoj bandi uličnih svirača a od kako je Budala u Antihristu zasela na sokački pendžer postade mu glavni savetnik za odnose sa javnošću -  doseti se  te mu predloži: „To ti je, da rečem, gospodaru, šta misli prosečan čo`ek u ovom vilajetu. Šta misli raja, jerbo je to sada u naše vreme najvažnije. Te stoga predlažem, vaše sijateljstvo, da nađemo `statistički uzorak` i da ga svaki dan obdelavamo, negujemo, đubrimo i  priupitamo za mišljenje, da vidimo kako vaše reči i dela odjekuju dole.“ – Ovde mu Abdula značajno namignu. 

Budala  se na ovo zamisli, ispuši tri čibuka duhana i ispi ibrik kahve pa zrelo produmavši kaza: „A kako ćemo ga znati, mislim taj stati... uzor..., da ne pogrešimo?“ Abdula ne bi bio Abdula kada  ne bi imao spreman odgovor na svako gospodarevo pitanje: „Svetli knjazu, u ovoj ti je čaršiji najbolji obaveštajac o tome šta se duma i kako narod misli da nađemo devet babuskera koje se okupljaju svaki dan oko šporeta i naklapaju. To su ti tak`e pomalarke koje obigraju sve ma`ale, kvartove, distrikte i rejone te lako doznadu sve - bolje od najboljih špijuna! Kad se one okupe i pretresu svačije poštenje tada znaj da si dobio ispravan `rejting` – pa ni brigeša. Onda znadeš kako treba da istupaš u narodu i kako će ti sve biti primljeno.“ 

*

Od tada je Svetli Knjaz Gospodar primenjivao preporučeno mu ispitivanje rejtinga. Provrteli su mu rupu široku koliko šaka na patosu i muda su mu bila vezana sa devet konaca koji su se slivali dole u donji boj rezidencije. Završavali su se konci oko ruku devet golih baba koje su raspredale i upredale svoje pomalarske intrige sedeći oko šporeta. Prema načinu cimanja, pokretanja i secanja konaca Svetli Knjaz je znao kolika  muda za taj dan treba imati, kolika izdržljivost je potrebna za upravljanje na vazda klizavom terenu; izveštio se vremenom da raspoznaje signale  morzemudoazbuke, znao je uvek koliko je sahati.

*Priča je prvi put štampana u knjizi kratkih priča:  Nenad Petrović, Rosarium Amorosum, Beograd: Metaphisika, 2022.) 

(Autor je  istoričar i književnik iz Vranja)
Foto Vranje news

O autoru

Nenad Ž. Petrović (1961, Vranje) osnovnu školu i Gimnaziju Bora Stanković završio je u Vranju, a Filozofski fakultet (grupa za istoriju) u Beogradu. Na istom fakultetu magistrirao je 1993. godine na temi Fašističke ideje kod inteligencije u Beogradu 1919 – 1941, a doktorirao 2003. godine na temi Cenzura štampe u Srbiji 1870 - 1903. Desetak godina radio je kao nastavnik istorije. Od 2003. godine zaposlen je u Ministarstvu odbrane, najpre u Vojnom arhivu, a potom u Vojnoistorijskom institutu. Od 2006. godine Nenad Petrović je u sastavu Instituta za strategijska istraživanja, od 2013. godine je u zvanju naučnog saradnika. Piše kratke priče, romane, putopise, eseje, pozorišne i radio drame. Objavio je romane "Čovek koga je trebalo ubiti" (1992, 1996), priče "Rane, ožiljci, melemi" (samostalno izdanje, 1997); "Arijadnino klupko" (2001), priče "Ugriz rajske zmije" (2003), "Sectio caesarea" (2007), "Silazak u Atlantis" (2012), "Sinekurista" (2016), "Slom" (2018), roman "Trijumf tragedije" (2021), dvojezični izbor kratkih priča na srpskom i na esperantu "Rajski ožiljak/La Edena cikatro" (2021), knjigu priča "Rosarium Amorosum", "Poduhvat Fenix" (sudski dokumenti) 2023. godine i zbirku pripovedaka "Gog i Magog" 2025. godine. Devet Petrovićevih drama izvedeno je na programima Radio Beograda.