Vranje - Nakon najave Aleksandra Vučića da će svim punoletnim građaniima 22. septembra biti isplaćeno po 6.000 dinara iz Akcionarskog fonda, a onima koji su nasledili akcije fonda dva ili tri puta toliko, postavilo se pitanje da li će akcionarima koji poseduju mnogo više od sedam besplatno dobijenih akcija sledovati višestruko veći iznosi.
Ministarstvo privrede je reklo da - neće.
Naknada od 6.000 dinara, kako su istakli u ministarstvu, vezana je za status nosioca prava, a ne za stanje na vlasničkom računu.
"Broj akcija ne uvećava iznos naknade i ne postoji (zakonska) odredba po kojoj bi ga uvećavao", istakli su u Ministarstvu privrede. Naslednici, pak, ostvaruju pravo na novčanu naknadu "pod uslovima i na način na koji bi ga ostvarilo lice čiji su naslednici".
Advokat Goran Cvetković, koji se bavi privrednim pravom, a berzom i akcijama, kaže za N1info.rs od samih početaka trgovanja akcijama iz procesa privatizacije, podseća da je Zakon o pravu na besplatne akcije i novčanu naknadu nastao u specifičnom političkom i ekonomskom trenutku, sa idejom da građani učestvuju u rezultatima privatizacije kroz jednak broj akcija i jednaku novčanu naknadu.
"Međutim, njegova primena danas otvara pitanja na koja pravo teško može dati dosledan odgovor", kaže Cvetković za portal N1.
On ističe da Član 3 Zakona propisuje da nosioci prava stiču pravo na jednak iznos novčane naknade i na jednak broj akcija svakog društva određenog zakonom.
"Pravo je, dakle, vezano za status nosioca prava stečenog pod zakonom, a ne za kasnije promene u vlasništvu nad akcijama. Međutim, problem nastaje kada se ovaj princip uporedi sa osnovnim pravilima akcionarskog prava", ističe Cvetković.
Akcionarski fond je, ukazuje naš sagovornik, osnovan kao zatvoreno akcionarsko društvo, sa namerom da se kasnije transformiše i omogući trgovanje akcijama.
"Iako ta ideja nikada nije u potpunosti zaživela, postavlja se pitanje: šta ako neko kasnije stekne dodatne akcije Fonda kao što se i desilo", ističe on.
Po tekstu zakona – ništa se ne menja.
"Takvo lice ostaje jedan nosilac prava i ima pravo na isti iznos novčane naknade kao i svaki drugi nosilac prava, bez obzira na broj akcija koje poseduje", navodi advokat Cvetković.
A to proizlazi iz članova 2, 3. i 11. Zakona, koji pravo na novčanu naknadu vezuju za status nosioca prava, a ne za broj akcija.
"Sa stanovišta posebnog zakona, takvo rešenje je moguće. Sa stanovišta akcionarskog prava - ono predstavlja neodrživo tumačenje", ukazuje naš sagovornik.
On podseća da su u vreme donošenja zakona postojala otvorena i zatvorena akcionarska društva (ta podela je kasnije nestala), i smatra da je, imajući u vidu nameru da se akcijama fonda trguje na berzi - mala šansa da je zakonodavac želeo striktnu primenu člana 3.
"Uspeli smo da uradimo što nikome na pamet nije palo"
"Suština akcionarstva oduvek je bila jednostavna – prava akcionara proizlaze iz broja akcija koje poseduje. Veći broj akcija znači veće učešće u kapitalu, veća imovinska prava i veće učešće u ekonomskim rezultatima društva. Zakon o besplatnim akcijama upravo od tog principa odstupa", ističe Goran Cvetković.
S jedne strane, objašnjava on, akcije Akcionarskog fonda predstavljaju udeo u njegovom kapitalu, a zakon predviđa i mogućnost povećanja kapitala novim emisijama akcija. S druge strane, prihodi ostvareni prodajom imovine Fonda raspodeljuju se prema statusu nosioca prava, a ne prema broju akcija koje neko poseduje.
"Time zakon razdvaja ono što je u korporativnom pravu nerazdvojivo - vlasništvo nad akcijama i ekonomska prava koja iz tog vlasništva proizlaze. Time smo uspeli da uradimo ono što nikada nikome nije palo na pamet da uradi", ističe Cvetković.
Ako se akcije mogu prenositi, nasleđivati ili poklanjati, a pravo na novčanu naknadu ostaje vezano za prvobitnog nosioca prava, postavlja se pitanje kakav je stvarni ekonomski sadržaj tih akcija.
"Akcija bi trebalo da predstavlja udeo u kapitalu društva i da njen vlasnik učestvuje u ekonomskim rezultatima tog kapitala. Ako to nije slučaj, onda akcija gubi jednu od svojih osnovnih funkcija", ističe on.
Sve to, kaže, postaje još zanimljivije u svetlu najavljenih izmena zakona.
Najavljene izmene zakona
"Ako je cilj da se proširi krug lica koja imaju pravo na isplatu, moraće da se promeni osnovni kriterijum za sticanje statusa nosioca prava. Time se otvara novo pitanje - ako se danas pomera referentni datum, zašto se isti princip ne bi primenio ponovo za nekoliko godina? Gde je granica", pita naš sagovornik.
Ako povećamo broj akcionara prostom promenom zakona da li ćemo time povećati i kapital? U zemljama sa tradicijom akcionarstva, kako navodi, povećanje broja akcionara ide kroz emitovanje novih akcija. U suprotnom - cena akcija se smanjuje.
"Upravo zato se čini da se ovaj zakon više ne može objasniti isključivo pravilima akcionarskog prava. On koristi institut akcionarskog društva, ali ga prilagođava ciljevima socijalne i ekonomske politike", ističe naš sagovornik.
To, dodaje, nije nužno zabranjeno.
"Međutim, kada se jednom odstupi od osnovnih principa korporativnog prava, svaka sledeća izmena otvara nova pitanja i nove nedoslednosti. Ovo je situacija u kojoj se jedan problem rešava tako što se pravi novi problem i kako to biva svaki novi problem je veći od prethodnog dok se ne dođe do zida odnosno nemoguće situacije", navodi on.
Zbog toga današnja rasprava o Akcionarskom fondu, smatra - nije prvenstveno pravno pitanje.
"Ona je pitanje zakonodavne politike", ističe on.
Svaki pokušaj da se postojeće rešenje objasni isključivo pravilima akcionarskog prava završava u ćorsokaku, jer se, prema njegovim rečima, ovde ne sukobljavaju različita pravna tumačenja, već dve različite logike – logika tržišta kapitala i logika socijalne preraspodele.
"Logika kapitala za koju se deklarativno zalaže i naša država nalaže da se buduća isplata vrši u skladu sa brojem akcija. Socijalna preraspodela ili izborna kampanja nalažu da se isplata vrši prema titularu bez obzira koliko on akcija ima. To je granica gde prestaje tržišna ekonomija", zaključuje Goran Cvetković.
