Piše: Dejan Dimić
Moram da priznam da sam fasciniran, oduševljen, opčinjen, zadivljen i impresioniran načinom na koji je prošle godine dotad unknown portal Koštana d.o.o. pojavio na medijskom konkursu u Vranju, uzeo benevolentnošću gradskih otaca 400.000 dinara na lepe oči, a da niko nije ni čuo za njih, a posebno sam autentično zabezeknut i “raskežen” načinom na koji su oni realizovali svoj projekat prelepotičnog naziva “Povezani svet medijske pismenosti”. Koliko li je samo ovo koštalo, smisliti tak' genijalan naziv, a tek taj dušonosni trud oko projektnih aktivnosti… Verovatno, neprocenjivo. Ali možda, što bi rekli Vranjanci.
Podsećanja radi, za Portal Koštana d.o.o, za koji u Vranju niko nikada nije bio čuo do prošlog proleća, kada je gradska vlast zavukla ruku u džep građana i dala im na medijskom konkursu već pomenutih 400.000 dinara, naravno da nije imala pojma s kim ima posla. Dobro, ok, javio neko “za Mišu”, ili “Slavčeta”, svejedno, uglavnom stiglo odozgo - nisu mogli da odbiju.
Koštanci su uspeli za godinu dana da već promene dve adrese u Vranju. Kada se medij pojavio na ovoj teritoriji Srbije i netom odmah dobio pare iz našeg džepa, bio je na adresi u Ulici Dimitrija Jovčića 21 (bivša Lenjinova) u naselju Češalj i vodio se na stambenu zgradu, (ništa "kroz", ništa broj stana makar, nego baš na zgradu), ali pošto je to obelodanjeno u medijima, onda su se preselili u Kralja Milana 41 u Vranju, tačnije registrovani su u prostorijama SUBNOR-a. A i gde bi drugde, kad im je nadređeni šef vlasnik SS Turstičke televizije Slavko Stijaković bivši oficir JNA i haški svedok na suđenju “Vukovarskoj trojci”. SS Televizija je, inače, osnivač vranjskog ili formalno vranjskog portala Koštana d.o.o. i još mnogo, mnogo medija diljem majčice Srbije. To je već, manje više, poznato.
Idemo na projekat. Prvobitna ideja tog ko je stvorio ovo čudo od projekta bila je da se "kroz 15 tekstova, napisanih u vidu društvene hronike" bave "realnim stanjem na terenu”.
"Glavni akteri tekstova biće učenici osnovnih i srednjih škola, nastavnici, psiholozi, prosvetni radnici sa teritorije Vranja koji svoje vreme u nastavi ili van nje posvećuju medijskoj pismenosti kroz razne aktivnosti", navedeno je u projektu.
Odmah da vam kažem glavnih aktera iz Vranja nema ni u naznakama ni u jednom od objavljenih medijskih sadržaja ovog portala u sklopu pomenutog projekta.
Kako Koštan' d.o.o. nije za realizaciju dobila pun traženi iznos, revidirala je broj sadržaja i, pretpostavlja se (revidirana prijava je negde tamo) svela ih na 7 tekstova, koliko ih je objavljeno na tom portalu u meniju "Projekti", podmeni "Povezani svet medijske pismenosti".
Sledi mala analiza kakvi su to tekstovi, koliko je to koristilo javnom interesu Vranjanaca, ima li uopšte Vranjanaca u tim tekstovima i zašto ne, tiču li se oni Vranja i interesa građana Vranja i, na kraju krajeva, šta su Vranjanci to platili oko 500 evra po tekstu?
Treba napomenuti da su artikli objavljeni u periodu između 6. jula i 1. novembra 2025. godine.
Prvi tekst ugledao je svetlo dana tog 6. jula pod očekivanim naslovom “Šta je medijska pismenost”. U kraćem štivu, koje više liči na neku dnevnu priču i nema blage veze s Vranjem, bez ikakvog analitičko-istraživačkog pristupa, objašnjava se pojam “medijske pismenosti”. By the way, tekst potpisuje Milena Božić, koja se u Registru medija vodi kao glavna urednica portala Koštana d.o.o. Između ostalog citiraju se po dve, tri rečenice izjava dve sagovornice. Prva je Mina Opačić, predstavljena kao psihološkinja. Poanta njene izjave je da su deca previše vremena pred ekranima, a manje u realnom prostoru. Eureka!
Zanimljivija je druga sagovornica, Mina Đurić, predstavljena u tekstu kao novinarka. Ona u prvoj rečnici kaže da “mediji trebaju biti mesto za dobijanje koliko-toliko objektivnih informacija”. Interesting… Novinarka Mina Đurić zaista postoji. Ona je urednica par medija koji su deo medijskog konglomerata u vlasništvu SS Turističke televizije doo sa Slavkom Stijakovićem na čelu. Imaju verovatno više od dvadeset medija, kojima su prošle godine na medijskim konkrusima širom Srbije odobreni milioni i milioni dinara. Konkretno, Mina Đurić uređuje portale “Cvet na Tisi doo” Zrenjanin i “Peto tri 1941 doo” Kragujevac. Dakle Mina daje izjavu autorki teksta Mileni, a one zapravo obe rade za istu medijsku kuću, odnosno deo su tog prepleta medija raznih profila. Tekst po kvantitetu i kvalitetu neodoljivo podseća na otaljavanje posla, ali neka procene čitaoci i kolege (tekst možete čitati OVDE).
Drugi tekst objavljen je samo dva dana kasnije (8. jula) pod nazivom “Digitalni svet kao obavezan predmet za učenike od prvog do četvrtog razreda”. Zvuči dosta ozbiljno i stručno, više kao neka lekcija iz udžbenika ili rad za neki zbornik.
Kad pogledate u unutrašnjost članka najšokantnija stvar je činjenica da je urednica, a očito i novinarka Koštana d.o.o. ujedno i sagovornica, i to samoj sebi, jer ona kao autor potpisuje tekst. U prevodu, Milena Božić novinarka intrvjuiše Milenu Božić učiteljicu. Ona u tekstu govori o tome kako izgleda udžbenik “Digitalni svet” za osnovce. U tekstu se pominje neka ministarka (verovatno prosvete, čije se ime ne navodi, može biti da je reč o Cale Đukić Dejanović) i to kako je ona ranije “navela da postoje kontinuirane obuke predviđene za unapređivanje digitalnih kompetencija nastavnika”.
Izjavu daje i neka učiteljica Jasmina Grbić (guglanjem se lako ustanovljava da postoji takva učiteljica u Rumi; kakve to veze ima sa Vranjem). Pominje se i M.V. učenica četvrtog razreda (verovatno te škole u Rumi, sigurno nije makar iz Predraga Devedžića), koja priznaje da je oduševljena predmetom “Digitalni svet”, jer ih učiteljica vodi u kabinet gde svako dete ima svoj kompjuter. I ovaj tekst, dakle, koji je trebalo da predstavlja neko medijsko opismenjavanje potpisuje urednica Milena Božić.
Treći, nazovimo ga, članak, zove se “Upotreba računara u nastavi”, opet kao iz neke radne sveske ili udžbenika, možda za predmet “Digitalni svet”. Objavljen je 1. avgusta i potpisala ga je, takođe, Milena Božić, urednica, novinarka, učiteljica itd.
Kaže na početku teksta: “… nove generacije koje iz godine u godinu stasavaju za školu žive u tehnički bogatom okruženju, te se u obrazovanju očekuju promene u skladu sa vremenom u kojem žive”.
Navode se neka opšta mesta, godine važne za razvoj računara, kad se prvi put pojavilo tu čudo tehnike, i tu onda uskače kao sagovornik izvesni “grafički dizajner likovne kulture” Nikola Sekulić, dobro da nije Selaković (koji zaista postoji, iz Sremske Kamenice je, otprilike pola sata vožnje od već pominjane Rume i oko pet sati vožnje od Vranja, gde bi, kako piše u projektnoj prijavi, projekat trebalo da se realizuje).
Tu se kao sagovornik u tekstu pojavljuje i Janko Božić, otac desetogodišnje devojčice. Možda nije pristojno dalje istraživati da li je ujedno i suprug potpisnice teksta, urednice Koštane, učiteljice Milene koja nosi isto prezime, e to bi već mogla biti ugodna porodična manufaktura.
Četvrti tekst pod naslovom “Koliko su adolescenti opkoljeni medijima” (verovatno se mislilo na “okupirani”, ali ok) objavljen je već narednog dana, 2. avgusta. Možda pre polaska na more, ko bi ga znao, tek usledila je poduža pauza do oktobra.
Ide opšta priča o adolescentima, hormonskim promenama, podložnosti uticajima, upotrebi mobilnih telefona, i kao sagovornik se pojavljuje Vuk B, (samo inicijal prezimena, dobro maloletnici su u pitanju, ali moglo je i bez inicijala). Tu je još jedna sagovornica, ali i majka nekog dečaka Marijana K. koja, ka'e, sa suprugom svakog dana "vodi računa o tome šta njihov sin od 16 godina gleda u medijima”.
Usledio je letnji raspust tokom celo avgusta i septembra i naredni peti članak pojavio se tek 1. oktobra od naslovom “Biti medijski pismen od malih nogu”.
“Od malih nogu decu je potrebno naučiti da ispituju svet oko sebe, jer baš kao i vožnja bicikla, plivanje, hodanje, govor, decu treba učiti medijskoj pismenosti od malih nogu”, navodi se na početku teksta.
Govori neka Sofija, majka desetogodišnjaka.
Ka'e ona: “Bavim se knjigovodstvom, godinama. Dobro radim svoj posao koji je više nego ranije digitalizovan, idem redovno na obuke i seminare. Pored svega , nisam skoro umela da se snađem sa gugl učionicom svog sina. Pošto nisam bila jedini roditelj u razredu, nastavnica informatike organizovala je obuku za roditelje u školi. To je odličan primer dobre saradnje”.
Tekst potpisuje Milena Božić, naravno.
Onda 15. oktobra sledi još jedan, šesti tekst udžbeničko-priručničkog naslova “Otkrivanje medijske pismenosti kroz vannastavne aktivnosti”. Autorka pretposlednjeg, šestog teksta je Milena Božić, koja u nedostatku stručnih sagovornika u ulozi novinarke razgovara sa samom sobom, odnosno sa Milenom učiteljicom.
Pa, ona sama sebi u pero govori: “Primetila sam da učenici ne umeju da koriste internet u svrhu istraživanja, sve im je na dohvat ruke, svaki učenik u mom odeljenju ima svoj telefon a ipak ne umeju da koriste obične pretraživače u svrhu da se edukuju ili informišu. Primetila sam da jednostavno ne umeju da ukucaju ključne reči kada im je potrebna neka vrsta pretrage. Lakše im je da pitaju roditelje ili u ovom slučaju mene nego da koriste gugl. Deci je danas telefon dovoljan zarad igrica, slikanja, snimanja i korišćenja društvenih mreža, ukoliko im roditelji to dozvole, a na moje iznenađenje mnogi imaju Instagram, za šta je po meni rano jer oni nisu dovoljno edukovani o tome. Na našoj maloj sekciji pričamo o informacijama na koje svakodnevno nailaze, pitam ih da li misle da su neke objave tačne i zašto tako misle. Onda jednostavno vidim kako oni razmišljaju“..
Pa još kaže: "U okviru kampanje Mediji širom otvorenih vrata, koja se realizuje tokom Otvorenih dana medijske pismenosti od 6. do 10. oktobra 2025. godine, mališani iz rumskih vrtića (ček, zar se projekat ne realizuje u Vranju, p.a) imali su priliku da zavire iza scene radijskog sveta i upoznaju se sa čarima medija.
Deca su recitovala, pevala pesmice i uključivala se u program, ne krijući uzbuđenje. Mališani su sa velikim uzbuđenjem razgledali studio, isprobavali mikrofone i slušalice, a najveće oduševljenje nastalo je kada su se uživo uključili u program Radija Sremac!“, kaže Milena Mileni.
Radio Sremac u Vranju. Čekaj, pa ovde niko osim Zuje ne sme da pomisli ima radio stanicu, čak ni Vranjska plus ne sme da je otvori da konkuriše za medijske pare, jer nikad dosta... Elem, Radio Sremac je naravno iz Rume i vlasnik mu je SS Turistička televizija, ona sećate se, koja je i vlasnik portala Koštana d.o.o. Dakle i besplatna reklama za Radio Sremac na našoj dragoj Koštan d.o.o. Nek ide život, leglo 400 cigli...
I na kraju poslednji, ali ne manje značajan tekst pod naslovom “Roditeljima i nastavnicima je neophodna medijska pismenost”.
Jedna je sagovornica u sedmom tekstu je, naravno, učiteljica, ali ovog puta ne Milena već daskalica Ivana Stojanović.
Otprilike, ista priča.
I onda je Koštan d.o.o. odjahala u noć, do sledećeg konkursa u Vranju, čiji je ishod, evo, na pragu.
Još ovo da kažem, na kraju svakog od sedam članaka piše: “Projekat Povezani svet medijske pismenosti realizuje Portal Koštana. Istoimeni projekat sufinansira Grad Vranje".
Što, naravno, nije tačno, jer projekat finansiraju građani Vranja koji bi, bez problema, mogli da pitaju - šta mi imamo od ovih sedam tekstova i da li smo makar malo medijski pismeniji posle naše investicije u ovaj medij i projekat?
Da li se Koštana d.o.o. i ove godine pojavila na konkursu u Vranju i da li će biti finansijski prepoznata, možda i izdašnije nego lane ili makar na tom nivou, u to se ne sumnja.
A i što ne bi, vidi se iz priloženog da je više nego zasluženo.
Makar za one u Rumi.
Prosto, to je taj manir vlasti - da olako daje pare za nečiji privatni, a ne za javni interes.
