
Spasoje Vulević - oficir s ružom
Tekst je izvorno objavljen na N1
Ne živimo u filmu, već u ružnoj, zloj i neizdrživoj stvarnosti u kojoj nas jedan čovek i njegova klika tlače i ponižavaju.
Hapse i tuku našu mladost, naše studente, decu i njihove učitelje.
Primjenjuju represiju u strahu od promena koje nezaustavljivo kucaju na vrata i prete da zaustave nove i razotkriju dosadašnje pljačke, korupciju, zloupotrebe i brojna nedela.
Studentski i građanski bunt snažno im je zakucao na vrata i zapretio njihovim mračnim delima i postupcima.
Otpor je uzdrmao temelje njihove kriminalne tvrđave i izložio ih kristalno jasnoj i prisutnoj opasnosti.
I šta je odgovor uplašenog režima?
Oklopljene trupe žandarma, hapšenja, otpuštanja mislećih i odgovornih ljudi, instaliranje lojalista i poslušnih bezkičmenjaka.
Svoje mišljenje o Aleksandru Vučiću sam bezbroj puta izrekao – to i vrapci znaju.
Sada želim da kažem nešto novo i izuzetno važno u našem otporu režimu.
Protiv Aleksandra Vučića ustao je čovek koji ga se ne boji, čovek koji ne kleči – komandant SAJ-a, Spasoje Vulević.
Ljudi koji ga dobro poznaju izuzetno poštuju njegovu etiku, beskrajni profesionalizam, hrabrost i veštine koje je posedovao i kojima je obdario pripadnike najelitnije jedinice srpske policije.
Komandant koji je kao najbolji u klasi završio FBI Akademiju u Kvantiku, Virdžinija, i kojem je direktor FBI-ja Miler lično uručio diplomu.
Svojim sam očima gledao ceremoniju i osećao se ponosno.
Zna komandant Vulević koliko sam se potrudio da, kao savetnik i izaslanik predsednika vlade Vojislava Koštunice, slomim otpore ljudi oko premijera da bi mu on dao saglasnost – noć uoči puta – da ode na školovanje.
Koštunica je odmah shvatio argument da on ne ide u FBI da bi mu "ispirali mozak“, već da se obuči i znanje prenese svojim specijalcima.
Tada je Vulević postao stena u bezbednosnoj saradnji američkih i naših profesionalaca.
Njegovi ljudi su bili traženi da čuvaju ambasadu SAD, a zatim su isto učinili Izraelci i Nemci.
Komandant Vulević je isklesao svoj status, a SAJ je postao zajednički američko-srpski projekat od obostranog interesa.
U tom projektu, kao i u celoj profesionalnoj karijeri, Vulević je ostao patriota čist kao suza.
Rat na Kosovu i spasavanje američkih diplomata i službenika predstavljaju čvrst dokaz da Vučić jednim potezom pera ne može izbrisati jednu takvu ikonu.
Da, čvrsto je odbijao režimske pozive da trupu pošalje na studente i građane.
Kao oficir i džentlmen govorio je: "Moji ljudi mogu među studente i studentkinje, ali samo u belim košuljama i sa ružom.“
Aleksandar Vučić je, dakle, potkopao srpsko-američki prećutni projekat napravljen daleko pre „njegovog vremena“, dok je redom gubio fer izbore – na primer u Beogradu.
Bolji je bio Nenad Bogdanović, a i Ivica Dačić ga je u svom stilu izdavao na svakom koraku, a Vučić ga i dalje drži i tera da skida opasač i bije njegove protivnike.
Nije uklanjanje najboljeg komandanta u Srba Vulevića njegov poraz – to je bolna pirova pobeda koja će Vučića skupo koštati. Iskoristio je vakuum u odsustvu novog ambasadora SAD i pomislio: "Proći će mi ovo, nije meni odan i lojalan“.
Ali Vulević nije projekat ni Demokrata ni Republikanaca, već američke i srpske države.
I jedni i drugi su u taj projekat imali puno poverenje.
To je ono što Vučić ne shvata i sve posmatra lično.
Kakav je to državnik i kuda nas vodi?
Da li je majstor sa Ade sposoban da zameni ovakog čoveka?
Šta mislite?
Da li je srpska policija – pa i njen "dupli pas“ sa tužilaštvom – toliko sposobna ili nije, kada joj beže dva špijuna koje Ministarstvo pravde SAD i američke obaveštajne agencije više nego ozbiljno traže?
Da li ste u novoj opomeni ili na novom žutom kartonu?
Da li ste svesni posledica?
U jednom ste ipak u pravu – nije za vas oficir sa ružom.
Za vas je prodavac audija.
(Autor je bivši diplomata)
Foto Medija centar Beograd