Obeležava se Svetski dan pozorišta: Vranjanci igraju Nečistu krv

Vranje - U teatrima širom sveta u ponedeljak se obeležava Svetski dan pozorišta.

Pozorište Bora Stanković, na ovaj značajan datum odigraće u ponedeljak od 20 sati predstavu Nečista krv u režiji Juga Đorđevića.

Svetski dan pozorišta ustanovljen je na inicijativu Međunarodnog pozorišnog instituta i od 1961. godine obeležava se svakog 27. marta.

Prvi put u Helsinkiju, a zatim u Beču na devetom ITI kongresu, juna 1961. godine, tadašnji predsednik Arvi Kivima iz Finske, predložio je da se proslavlja Svetski dan pozorišta.

Njegov predlog je prihvaćen sa oduševljenjem.

Od tada se svakog 27. marta (dan otvaranja Teatra nacija 1962. u Parizu) obeležava ovaj dan na različite načine.

U Vranju pozorišni život postoji već 127 godina.

Prvu pozorišnu predstavu Vranjanci su odigrali 30. januara 1896. godine (Njegošev Gorski vijenac, u režiji Radoja Domanovića, ondašnjeg profesora Gimnazije u Vranju).

Na inicijativu omladine i gradske inteligencije i između dva svetska rata pripremane su i pokazivane pozorišne predstave.

Petog oktobra 1924. godine formirano je Pozorište građanske kasine i od tada u Vranju počinje organizovan pozorišni život.

Okružno narodno pozorište osnovano je 27. aprila 1946.

Za upravnika je postavljen Ljubiša Ružić.

Uspešno je radilo do 31. augusta 1954.

Tada je sala imala 425 mesta.

Prva predstava izvedena je 6. jula 1946. godine i bio je to Pokojnik Branislava Nušića.

Radila su čak tri profesionalna scenografa - Milorad Antić, Momčilo Antić i Ljubinka Đorđević.

Momčilo Antić je bio i glumac, pisac dečjih predstava, a pojavljivao se i kao reditelj.

"Uspeli smo. To nije bilo lako. Trebalo je bez igde ičega otvoriti pozorište", ostale su reči Vuleta Aleksića Vrteškara, kasnije poznatog glumca u Nišu.

Posle osam godina pozorište je ostalo bez profesionalnog statusa - zbog besparice.

Prvog marta 1954. godine doneta je odluka o ukidanju tada Narodnog pozorišta Bora Stanković.

O tome je sa setom pisao Momčilo Antić Klinčar, glumac, reditelj, scenograf.

"Profesionalno pozorište u Vranju živelo je samo osam godina.

Nedovoljno da izgradi svoju umetničku fizionomiju i stekne svoj potpuni identitet", napisao je između ostalog.

Za to vreme izvedeno je 66 premijera, odigrano 1.056 predstava koje je videlo 323.020 gledalaca.

Zbog nedostatka sredstava profesionalno pozorište je ukinuto, i dugo godina je potom bilo u statusu amaterskog.

Uspešan period delovanja amaterskog pozorišta usledio je iza toga, sa stalnim repertoarom, brojnom publikom i nagradama na republičkim i jugoslovenskim festivalima.

Na festivalima amaterskih pozorišta tadašnje SFRJ tada osvjajaju pregršt Zlatnih maski - za glumu, režiju, kostime.

Prve glumačke, kasnije i rediteljske korake u Vranju u tim amaterskim danima načiniće Jug Radivojević (danas upravnik Beogradskog dramskog pozorišta) i njegova sestra Ana Radivojević.

Nezaboravne predstave iz tog perioda su Ruženje naroda u dva dela, Sveti Sava, Nastojnik, Buba u uhu, u kojima su nastupali Ljuba Manojlović, Pera Stojanović Tuman, Momčilo Antić Klinčar, Goran M. Antić, Dragan Stanković, Toma Jovanović Klinčar...

U vranjskom pozorištu ponikli su poznati glumci koji su sada u zrelim godinama Ljuba Bandović, Dragan Boža Marjanović, Milan Vasić i dr.

Kostime za predstave gotovo redovno je radila Zora Živadinović Davidović, unuka Borisava Stankovića, a scenografiju čuveni Dušan Stanić...

U više navrata muziku je komponovao Vojislav Voki Kostić, potom Nenad Milosavljević - Neša Galija...

Najveći uspeh u dosadašnjoj istoriji pozorište je ostvarilo na VIII međunarodnom festivalu Zlatni vitez u Moskvi 2010. na kojem je predstava Paviljon br.6 (Čehov) nagrađena srebrnim vitezom za predstavu u celini i zlatnim vitezom za najbolju mušku ulogu (Nebojša Dugalić za ulogu doktora Ragina).

Pojedine predstave i pojedinci nagrađivani su proteklih godina na Sterijinom pozorju i festivalu Joakim Vujić.

Pored brojnih nagrada i priznanja pozorište je dobilo Vukovu nagradu i Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima.

U septembru 1997. godine vranjski teatar ponovo se pridružio porodici profesionalnih pozorišta Srbije.

Pozorišni život u Vranju upražnjavao se neprekidno do 2. jula 2012. godine u zgradi koju je 1892. godine izgradio vranjski trgovac Janča Jovanović Baldžija, ali je te 2012. zgrada pozorišta u potpunosti izgorela u podmetnutom požaru.

Obnova i rekonstrukcija završeni su sedam godina kasnije, u oktobru 2019. otkad teatar funkcioniše u novoj, modernoj zgradi sa najsavremenijom pozorišnom opremom.

Već 41 godinu pozorište uspešno organizuje Borine pozorišne dane, na kojima je do sada prikazano oko 450 predstava, uz učešće mnogobrojnih pozorišta iz Srbije i inostranstva.

Festival od pre par godina ima takmičarski karakter.

Manifestaciju je je 1979. godine osnovao bivši upravnik, sada pokojni Radoslav Radivojević.

U svetu, danas na Međunarodni dan pozorišta, nacionalni centri Međunarodnog pozorišnog instituta i čitava međunarodna pozorišna zajednica organizuje razne pozorišne manifestacije, od kojih je najvažnija tradicionalna međunarodna poruka koju, na poziv ITI-ja, uvek piše pozorišna ličnost svetskog ugleda.

To je ove godine Samihe Ajub (Egipat), čiju poruku u celosti objavljujemo u nastavku.

Poruka Samihe Ajub

"Koliko god poruka bila ispunjena srećom, svaki deo njenog tela drhti pod težinom onoga zbog čega svi umetnici u pozorištu i van njega pate, odnosno zbog ogromnog pritiska i pomešanih osećanja povodom stanja u kojem se svet danas nalazi. Nestabilnost je direktan proizvod onoga kroz šta naš svet prolazi na planu konflikta, ratova i prirodnih katastrofa koje su imale razarajuće efekte ne samo na naš materijalni svet već i na naš duhovni svet i naš unutrašnji mir. Obraćam vam se danas sa osećanjem da je ceo svet postao grupa izolovanih ostrva, ili kao brodovi koji plove po horizontu punom magle, dok svaki od njih diže jedra i plovi bez navođenja, ne videvši ništa na horizontu što bi moglo da ga navodi, ali, uprkos tome, nastavlja da plovi, nadajući se da će pronaći sigurnu luku u kojoj će se moći skrasiti nakon dugog lutanja usred zaglušujućeg mora. Mi nikada nismo bili bolje povezani no što smo danas, ali, u isto vreme, nikada nismo bili nesložniji i udaljeniji no što smo danas. Tu leži dramski paradoks koji nam nameće savremeni svet”. Ističući da je u svojoj prvobitnoj suštini pozorište čisto ljudski čin koji se zasniva na istinskoj suštini ljudskosti, a to je sam život, ona dodaje: „To što radimo u svetu pozorišta kao dramaturzi, reditelji, glumci, scenografi, pevači, muzičari, koreografi i tehnička podrška, odnosno to što svi mi radimo bez izuzetka, čin je stvaranja života koji nije postojao pre no što smo mi stupili na scenu. Taj život zaslužuje da ga vodi brižna ruka, da ga zagrle grudi pune ljubavi, da ga razume toplo srce, i da mu zdrav razum da razloge zbog kojih treba da nastavi napred i da preživi”. I na kraju zaključuje: „Pozivam vas da se ujedinimo, svi mi, držeći se za ruke, rame uz rame, i da viknemo iz sveg glasa, kao što smo navikli na scenama svojih pozorišnih kuća, da naše reči probude savest celog svega i da potraže izgubljenu suštinu čoveka unutar nas samih. Čoveka koji je slobodan, tolerantan, ljubazan, saosećajan, nežan i otvoren”, poručila je egipatska glumica povodom Svetskog dana pozorišta.

Najnovije vesti