Senke nad Kazanđolom: Da li se Gavrilo Princip obučavao u okolini Vranja

Vojkan Ristić, novinar i publicista iz Vranja, nedavno je objavio Lavirint zaborava, knjigu protiv zaborava događaja i ličnosti na bilo koji način vezanih za Vranje i jug Srbije. Reč je o izdanju vranjskog NVO Odbora za ljudska prava, sa podnaslovom Tajne iz istorije Vranja i juga Srbije, iz kojeg Vranje News, uz odobrenje autora, objavljuje priče o značajnim ljudima i događajima koji se tiču našeg grada i okoline. Jedan od tih događaja svakako je navodni ciljani boravak članova Mlade Bosne i Gavrila Principa u Vranju i okolini, neposredno uoči atentata na Franca Ferdinanda. Evo priče o tome iz jednog od mogućih uglova.

Piše: Vojkan Ristić

I danas je mnogo tumačenja i ekskluzivnih priča o tome kako su pripadnici Mlade Bosne svoje logističke pripreme za atentat na Franca Ferdinanda obavljali u Vranju i na jugu Srbije.

U Vranju, u useku doline Kazanđola, na periferiji varoši. Emotivne priče. Dinamična tumačenja.

U zvaničnoj istoriji nije ostao nijedan konkretni dokument da je Gavrilo Princip sa svojim drugarima iz Bosne vežbao svoje umeće pucanja iz revolvera baš ovoliko daleko od Sarajeva i prestoničkog Beograda; i to baš u Vranju.

Istraživač gerilskog pokreta na jugu Srbije Siniša Antonijević, pišući o mogućem boravku mladobosnaša u pripremama za atentat u Vranju, navodi poznanstvo Principa i Živojina Rafajlovića, koji je bio pristaša i jedan od osnivača Četničkog pokreta na jugu Srbije.

Škola četničkog pokreta pod rukovodstvom Rafajlovića trebalo je da ima sedište u Prokuplju.

Pricip je sa desetoricoma svojih ideoloških sledbenika navodno konspirativno stigao u Vranje avgusta 1913. godine.

Njih je u svojoj kući prihvatio Mihajlo Stevanović Cupara.

Ovaj Vranjanac tada je obavljao funkciju upravitelja škole.

Pricip je, takođe navodno, kako je javno u medijima govorio Antonijević, "boravio u kući Stevanovića koji je tada obav-
ljao i funkciju instruktora za gerilsku borbu".

Cupara je bio aktivan u međuratnom periodu u četničkom udruženju, predsedavao tj. izabran je za predsednika četničkog kongresa 1930.

Ali, nije spominjao ovu činjenicu, niti Principa.

Mediji iz tog vremena preneli su da je Cupara "kritikovao Vranjance 1936, kada su u Beogradu proslavili Svetog Atanasija".

To je dan oslobođenja Vranja od Turaka, kad je srpska vojska 1878 godine ušla u Vranje.

Posle zaključenog mira, granice su postavljene kod Ristovca.

Od toga doba, Vranjanci svake godine slave Svetog Atanasija, kao patrona svoga grada.

"Mala dvorana restorana Srbija bila je puna. Mogle su se primetiti i starice u bundicama od atlaza, povezane šamijama. Između ostalih bili su prisutni: general g. Josif Đorđević, narodni poslanik g. dr. Uroš Stajić, kasacioni sudija g. Trajko Stamenković, bivši podban Vardarske banovine g. Janićije Krasojević, više uglednih prestoničkih trgovaca i viših državnih činovnika. Na slavu su iz Vranja doputovali kao delegati Mihajlo Stevanović Cupara, inženjer g. Dimitrije Krstić. Goste je pozdravio potpredsednik
Udruženja general g. Josif Đorđević, iznevši u svome govoru borbe, koje su vođene u okolini Vranja i podvige koje su Vranjanci učinili u borbama za naše nacionalno oslobođenje. G. Mihajlo Stevanović Cupara, učitelj i stari nacionalni radnik, koji je bio u svoje vreme jedan od najuglednijih organizatora četničke akcije, održao je dirljiv govor, u kome je podsetio svoje zemljake da se u Vranju srbovalo i u ono vreme kad se srpsko ime nije smelo pomenuti. Sada je Vranje začmalo. On je apelovao na Vranjance koji žive u Beogradu da pomognu sve kulturne akcije u Vranju, a naročito akciju za podizanje Sokolskog doma i obnavljanje Vinogradarske zadruge. Na kraju, za vreme posluženja gostiju, prosulo se i nekoliko čaša sa služavnika, a jedan od prisutnih, g. Đorđe Veličković, dobacio je: E, airlija neka je. Vranjanci voletradicije, a ovaj je dobar
", izvestio je list Vreme 1936. godine sa slave Vranjanaca u Beogradu.

Na nekoliko kilometara od centra varoši vranjske, nalazila se dolina kroz koju je tekla gradska reka.

Reč je o useku pokrivenom šumom, opkoljenim brdima.

Bio je to prostor za maksimalnu konspiraciju gde su pucnji odjekivali, a i njihov eho, sâm među brdima.

Vežbanje pucanja i bacanja bombi navodno se odvijalo skoro mesec dana pod nadzorom Stevanovića Cupare i Ace
Blagojevića, koji se pridružio obuci.

Posle završetka vežbe u rukovanju oružjem, Pincip i njegove pristaše su se vratile u Beograd, a odatle otišli na mesto izvršenja atentata.

Nagađalo se, sa malo konkretnih podataka, ili bez ijednog dokumenta, o mogućim tajnama iz doline Kazanđola.

Tvrdili su pojedinci, poput profesora dr Momčila Zlatanovića, poznatog istraživača iz Vranja, da je "aneksija Bosne na jugu okupila i Hrvate, i Bošnjake".

Istorijski je jasno da je Vranje, kao pogranično područje u srpsko–turskim i balkanskim ratovima, bilo pod jakim uticajem komitskih jedinica, koje su prerastale vremenom u četnički pokret.

U Beogradu je 1903. godine održana Osnivačka skupština četničkog pokreta.

Iste godine u Pašinom konaku, gde su bile prostorije škole, u centru Vranja je osnovan Izvršni odbor ove organizacije.

Sedište rukovodstva do 1912. bilo je u Vranju.

Formacijski, mesto Gorskog štaba četničko-komitskog pokreta nalazilo se na planini Kozjak, u neposrednoj blizini Manastira
Sveti Prohor Pčinjski
.

Jug Srbije je tih godina imao jaku i organizovanu četničko–komitsku infrastrukturu, koja je ove krajeve štitila od upada Arnauta.

Pokret je delovao u strogoj konspiraciji, pa otuda ako je Gavrilo Princip i boravio u Vranju, to se dešavalo u velikoj tajnosti.

Iz tog razloga i nema pouzdanih istorijskih činjenica, a bez toga nema istorije. Ima priče. Bajke. Sećanja.

Sve one su dragocene, u nekoj kutiji zapisa, ne samo za vreme, već i za one mlađe naraštaje.

Gavrilo Princip ima svoju ulicu u Vranju.

Trasa te ulice ide i pored kuće nekadašnje kuće Mihajla Stevanovića Cupare.

Najnovije vesti