Jedna srpsko-albanska priča: Nova stranica istorije FELJTON (1)

Najvažniji datumi srpsko-albanskih odnosa u periodu posle Slobodana Miloševića su 20. i 31. maj 2001. godine. Najpre je ovog prvog datuma pre dvadeset godina stavljena tačka na oružani sukob, koji je na jugu Srbije trajao nešto više od šest meseci, a potom je 31. maja država uspostavila suverenitet nad delom svoje teritorije koju su za to vreme pod kontrolom držali naoružani Albanci. Ova dva datuma od pre dvadeset godina otvorila su novu stranicu savremene istorije srpsko-albanskih odnosa i trajno obeležili međusobni položaj Srba i Albanaca, ne samo na jugu Srbije. Novinar iz Vranja Radoman Irić, koji se prirodom i karakterom srpsko albanskih odnosa bavi trideset pet godina, upustio se u rizik da nam slikom i rečju, kroz feljton koji ćemo objavljivati svakog dana, predoči ključne događaje i ličnosti koje su obeležile srpsko-albansku društvenu scenu od sredine sedamdesetih godina prošlog veka, s akcentom na oružani sukob 2000/2001 godine.

Piše: Radoman Irić

Vranje - Nema sumnje, 20. maj 2001. godine je najvažniji datum u srpsko-albanskim odnosima u Srbiji posle Slobodana Miloševića.

Toga dana stavljena je tačka na sukob naoružanih Albanaca i srpske policije. Istoriji ostaje da to potvrdi i pred generacijama izmeri karakter i njegove posledice u svetlu evropskih integracija.Kako god, u četvrtak 20. maja navršilo se dvadeset godina od potpisivanja „Izjave o demilitarizaciji“ – dokumenta koji Albanci juga Srbije (oni kažu Preševske doline), nazivaju „Končuljski sporazum“.

Tim činom stvoreni su uslovi da naoružani Albanci – pripadnici Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB) polože oružje i da se istovremeno demilitarizuje Kopnena zona bezbednosti (KZB).

Iste godine 31. maja (jedanaest dana kasnije), pripadnici Združenih snaga bezbednosti (ZSB), Vojska Jugoslavije i policija Srbije, posle više od šest meseci (192 dana), ušli su u kompletnu KZB, čime je okončan oružani sukob naoružanih Albanaca i srpske policije.

Da nam se, pre dvadeset godina, u režiji međunarodne zajednice nisu dogodila ova dva datuma, veliko je pitanje da li bi se, kada i kako, zaustavilo krvoproliće u Bujanovcu i Preševu, kakav bi danas bio odnos Srba i Albanaca i kako bismo danas živeli na ovim prostorima.

Zato je ova godišnjica dobar povod da se podsetimo na vreme kada su se na Kosovu i Metohiji, između Srba i Albanaca, pojavile prve varnice, kako su se i zašto prenele u Srbiju u one sredine gde žive Albanci. Ovo je samo „Jedna srpsko-albanska priča" o tim događajima, jedan vodič o događajima i ljudima do naših dana.

U toj genezi događaja, poći ćemo od demonstracija na Kosovu 1968. godine, pa od Ustava iz 1974. godine, Titove smrti 1980, drugih demonstracija na Kosovu 1981, Memoranduma SANU iz 1985, Kosova Polja i Gazimestana, do dolaska Miloševića na vlast 1987. i 14. Kongresa Saveza komunista Jugoslavije 1990. koji je najavio raspad SFR Jugoslavije i početak žestokih ratnih sukoba posle kojih su Srbi dobili sankcije, a Balkan šest novih država.

Prve refleksije jugoslovenske krize manifestovale su se na jugu Srbije stvaranjem dveju albanskih partija iz avgusta 1990. i Referendumom Albanaca iz marta 1992. godine. Istovremeno, situacija na Kosovu poprimila je razmere koje su, iz godine u godinu, prerastale u pravo ratno stanje i postale najveći ispit za međunarodnu zajednicu od Drugog svetskog rata.

Kako je inače poznato, rat na Kosovu je okončan NATO agresijom 1999. godine, odakle su se nemiri i oružani incidenti prelili na jug Srbije, u opštine Preševo, Bujanovac i Medveđu, gde su ostavili trajne posledice u svim sferama života srpsko-albanskih odnosa.

Ne smemo zaboraviti: ni posle dvadeset godina od ovog sukoba, ni državni organi Srbije, ni nadležne ustanove i ratni hroničari, ni pripadnici građanskog društva, nisu uspeli da utvrde broj i karakter ovih incidenata, broj žrtava, ranjenih, nestalih i raseljenih, ni da sačine kakvu-takvu procenu materijalne štete. U nedostatku relevantnih pokazatelja, hroničari se, pozivajući se na dostupne domaće i strane izvore, koriste sledećim podacima.

Od početka NATO bombardovanja 24. marta 1999. do kraja maja 2001. godine (nešto više od 26 meseci) u nemirima na jugu Srbije, pre svega u opštinama Preševo, Bujanovac i Medveđa, nastradalo je ili nestalo nešto više od 100 pripadnika OVPMB, srpske policije, Vojske Jugoslavije i civila. Lakše i teže povređenih je više od 300, a materijalna šteta na objektima i infrastrukturi meri se milionima dolara.

Istovremeno je privremeno ili trajno raseljeno nekoliko hiljada Srba, Albanaca i Roma.Kako god posmatrali ova dva datuma jednog istog događaja, oni su otvorili novu stranicu savremene istorije srpsko-albanskih odnosa.

Trajno su obeležili međusobni položaj Srba i Albanaca ne samo na jugu Srbije, a istovremeno predodredili i formulisali položaj i status albanske nacionalne zajednice u Srbiji.

Nastaviće se...

PROFIL

Radoman Irić rođen je 1950. godine u Prijepolju. Školovao se na Fakultetu političkih nauka (FPN) u Beogradu. Profesionalnu novinarsku karijeru počeo je 1975. godine u Prijepolju, a nastavio 1980. u Vranju na mestu prvog urednika Radio Vranja. Narednih 40 godina bio je regionalni dopisnik niza prestoničkih medija. Od 1995. do 2010. godine radio je i za Radio Slobodnu Evropu, Rojters i Frans pres. U novinama Vranjskim bio je od osnivanja 1994. godine. Od 1981. godine intenzivno se bavi prirodom, karakterom i posledicama srpsko-albanskih odnosa, a kasnije i oružanim sukobom od 1999. do 2001. godine. U vreme srpsko-albanskog sukoba 2001. godine bio je prvi srpski novinar koji je dva puta boravio na teritoriji pod kontrolom Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB), najpre u Končulju, u njihovom Štabu na Međunarodnoj press konferenciji, a potom je u Velikom Trnovcu intervjuisao Ridvana Ćazimija, poznatijeg kao Komandant Leši. Dobitnik je više novinarskih nagrada. Član je Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) od osnivanja 1994. Penzionisan je februara 2015. godine.

Prenošenje teksta ili delova teksta nije dozvoljeno bez kontaktiranja redakcije i odobrenja autora feljtona.

Najnovije vesti