Nasrtaji lokalne vlasti na legat vranjskih gimnazijalaca, objekat preko puta zgrade Načelstva Pčinjskog okruga, o kome brine Zadužbina Olge i Nikole J. Dinića, dobrotvora koji su ove zgradu zaveštali vranjskoj gimnaziji pre devet decenija, nisu počeli tek tako, nego su vlastodršci za to pripremali teren, određenom papirologijom koja je trebala da prikrije očigledno pohlepne i podmukle namere.
Iako se naprednjačka vlast često u slučajevima uzurpatorskih tendencija (od Savamale do Generalštaba) vadi na to da je rukovođena navodnom plemenitošću i brigom da nešto vredno ne propadne ili prosto hoće da ulepšaju grad (ali možda, što bi rekli Vranjanci), podsćemo ih na čuvenu Bosvelovu mudrost - "i put do pakla popločan je dobrim namerama".
Naime, neko je (a ko bi nama to mogao biti?) naložio Gradskom pravobranilaštvu u Vranju da podnese predlog (br. 77/25 od 27. juna 2025) lokalnom Odeljenju za imovinsko-pravne poslove i komunalno-stambene delatnosti (na koje uticaj može imati jedino ko, možete sami da pogađate) "radi izgradnje Kreativno-inovacionog centra u Vranju”, na osnovu kojeg je to odeljenje 23. januara ove godine donelo rešenje kojim se usvaja predlog “za eksproprijaciju", odnosno “adminstraitvni prenos nepokretnosti sa katastarske parcele br. 2505… u korist Grada Vranja”. Uprkos tome što na objektu postoji legat, odnosno pravo korišćenja od strane Gimnazije Bora Stanković (ranije), a od februara ove godine imalac prava korišćenja je Zadužbina Olge i Nikole J. Dinića.
Reč je o parceli površine 456 kvadrata, zajedno sa objektom površine 179 kvadrata, pomoćnim objektima površine 41 i 16 kvadrata, koje bi Grad, navodno, da preuzme pod svoje, radi izgradnje Kreativno-inovacionog centra, što je, inače, stara ideja gimnazije, potvrđeno nam je iz Zadužbine.
Po rešenju navedenog Odeljenja za imovinsko-pravne poslove (rukovodilac odeljenja je Sanja Zlatković) trebalo je sve navedeno od zemljišta i objekata da se “prenese u korist” Grada Vranja, lepo piše u rešenju, "radi izgradnje". Ne pominje se nikakva rekonstrukcija.
Istim rešenjem to Odeljenja “obavezuje se nosilac prava svojine Republika Srbija da napred navedenu nepokretnost preda u svojinu Gradu Vranju odmah po pravnosnažnosti rešenje Odeljenja za imovinsko prave poslove.
Problem je, međutim, u tome što to rešenje do danas nije postalo pravnosnažno, iako je Gradsko pravobranilaštvo na osnovu prvostepenog i nepravnosnažnog rešenja zatražilo od Državnog pravobranilaštva - Odeljenja u Leskovcu izjašnjenje o ovom predlogu, sa čime su se u Leskovcu i saglasili.
Međutim, po ovom rešenju izjavljena je žalba Ministarstvu finansija Republike Srbije, odnosno Sektoru za imovinsko-prane poslove tog ministarstva.
Sve dobronamerne ljude u Vranju posebno je zabrinula činjenica da se u navedenom rešenju ne pominje rekonstrukcija postojećeg objekta, već izgradnja stambeno-poslovnog objekta, što podrazumeva rušenje postojećeg objekta, iako je reč o objektu pod zaštitom.
To je, kako su naglasili iz Zadužbine, otvorilo ozbiljna pitanja u pogledu svrhe i zakonitosti ovakvog postupanja grada čiji funkcioneri nameravaju da pribave “pravo svojine u korist korisnika eksproprijacije - Grada Vranja”.
Međutim, dokumentacija Zadužbine Olge i Nikole J. Dinića, koja upravlja legatom i brine o njemu za račun i u interesu gimnazijalaca i najstarije srednje škole u Vranju, pokazuje da je Služba za katastar nepokretnosti Republičkog geodetskog zavoda 13. februara ove godine rešenjem dozvolila upis imaoca prava korišćenja navedene parcele, na kojoj se nalazi i napred navedeni objekti, u korist Zadužbine Olge i Nikole J. Dinića, potpukovnika u penziji. Tim dokumentom je Zadužbina postala imalac prava korišćenja umesto dotadašnjeg imaoca - Gimnazije Bora Stanković, po zahtevu o promeni imaoca prava od 30. januara 2026. godine.
U vezi sa žalbom podnetom Ministarstvu na ono rešenje Odeljenja za imovinsko-prtavne poslove Grada Vranja, treba naglasiti da je tri dana nakon njenog podnošenja iz osvete sa mesta direktorke vranjske gimnazije smenjena Suzana Mišić Stanković.
Iz Zadužbine su u toj žalbi Ministarstvu finansija naveli da je naknadnim upisom imaoca prava na ime Zadužbine “nedvosmisleno potvrđeno da predmetna nepokretnost ne predstavlja opštu javnu imovinu, već namensku imovinu posebnog pravnog režima”.
„Organ koji je odlučivao u postupku eksproprijacije bio je dužan da tu činjenicu utvrdi i pravno ceni, što nije učinjeno, čime je doneto rešenje zasnovano na nepotpunom i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju“, navedeno je u žalbi iz Advokatske kancelarije Stamenković, koja zastupa Zadužbinu.
Advokati smatraju da u postupku “nije na pravilan način utvrđeno postojanje javnog interesa za sprovođenje administrativnog prenosa prava svojine”.
„Objekat je već namenjen unapređenju obrazovanja i kulture, ali su potrebna ulaganja. Zadužbina trenutno ima prikupljena novčana sredstva od kojih je planirana delimična rekonstrukcija objekta, uz svo poštovanje zakona i propisa kako bi se zaštitila autentičnost, a preostali deo novčanih sredstava bi se sigurno prikupio od donacija bivših gimnazijalki i gimnazijalaca i građanki i građana Vranja koji bi se nesumnjivo odazvali pozivu Zadužbine“, prenela je Slobodna reč pre neki dan izjavu advokata Aleksandra Stamenkovića.
Prema tehničkoj dokumentaciji koju je za rekonstrukciju, adaptaciju i prenamenu, u decembru 2018. godine izradio „Noveco“, a u kojoj se kao investitor ne navodi Grad Vranje, već Gimnazija, procenjeno je da bi arhitektonsko-građevinski radovi, hidrotehničke instalacije, elektroinstalacije, telekomunikacije, mašinske instalacije i zaštita od požara, ukupno sa PDV-om iznosili 12.764.078,96 dinara, odnosno nešto manje od 110.000 evra. Prema nekim procenama, u realnim uslovima 2026. godine, to bi verovatno koštalo približno oko 20 miliona dinara.
Advokati su naveli i da je prethodni Školski odbor Gimnazije Bora Stanković, nakon novih pokušaja gradske vlasti, doneo jednoglasnu odluku “da se iskoriste sva pravna sredstva kako bi se zaštitio legat potpukovnika u penziji Nikole J. Dinića”.
Zbog toga će, kako kaže, u slučaju neadekvatne povratne informacije drugostepenog organa – Ministarstva finansija, pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
Advokat Stamenković istakao je još u žalbi da bi se održavanjem na snazi rešenja o prenosu prava svojine na Grad "u potpunosti dovela u pitanje sva buduća dobročiniteljska davanja građana u korist neke ustanove, jer je očigledno da prvostepeni organ nema razumevanja i saosećanja za poslednje želje ostavioca”.
„Građani će radije svoju imovinu ostavljati svojim daljim rođacima, komšijama, prijateljima, nego da dopuste da im organi grada nekoliko decenija nakon njihove smrti prekrajaju poslednje želje i naloge“, navodi se u žalbi.
Od Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Nišu zatraženo je mišljenje o slučaju.
Prema odgovoru koji je v.d. direktor Dušan Andrejević poslao vranjskoj gimnaziji 30. januara, s ciljem očuvanja nepokretnog kulturnog nasleđa, pre izvođenja radova „sopstvenik je u obavezi da zatraži konkretne mere zaštite, na osnovu njih izradi projektnu dokumentaciju i na nju pribavi saglasnost ovog Zavoda“.
Međutim događaji od ponedeljka (o tome više možete čitati OVDE) potvrđuju da Grad Vranje ne odustaje od namere da protivno pravu, pravdi, pravičnosti i moralu preotme zemljište i objekte koje su ostavili Olga i Nikola J. Dinić od Zadužbine koja nosi njihovo ime i da treba očekivati nove nepodopštine od strane vlasti.
D. Dimić
