Danas je petnaestogodišnjica smrti velikog Staniše Stošića

Pesma je kao voda na izvoru, tu je čista i bistra, a što dalje od izvora, to je sve više mogućnosti da se zamuti - govorio je Staniša Stošić, jedan od simbola Vranja i vranjske gradske pesme.

Danas se navršava petnaestogodišnjica njegove smrti.

Rođen je 26. jula 1945. godine u selu Vrbovo kraj Vranja.

Da je živ, danas bi napunio 78 godina.

Miodrag Mile Bogdanović, naš poznati umetnik, jednom prilikom je rekao da je Staniša Stošić jedan od retkih pevača koji je primljen u Radio Beogradu bez audicije.

I to od velikih umetnika koji su se o tome pitali - Vlastimira Pavlovića Carevca, Makse Popova, Bore Ilića, Đorđa Karaklajića i Ljubinka Miljkovića.

Bilo je to 1964. godine.

U istoriji radijskog pevanja ostaće zabeležen i po tome da je bio prvi muški vokal koji je izvodio vranjske pesme, jer je do tada bilo uobičajeno da ovaj repertoar interpretiraju samo žene - Danica Obrenić, Anđelija Milić, Zora Drempetić i druge.

Staniša o svojim počecima

"Kada sam se opredelio za pevanje, znao sam ko su mi bili pradedovi, šta su pevali i šta znače koreni. Mi smo taj pojam zaboravili, a on je jako bitan u opstanku svakog naroda. Pevač treba da ostane u granicama svog zavičaja".

Stanišin repertoar činilo je stotina pesama i jedan je od pevača sa najvećim brojem trajnih snimaka za Arhiv Radio Beograda, snimaka muzejske vrednosti.

U pevanju uvek se trudio da ostane u granicama onoga što najbolje razume i oseća, u granicama svog kraja.

Govorio je da pevač može najuspešnije da interpretira upravo rodne zvuke, da tumači one sadržaje od kojih je u detinjstvu sazdan.

Život je posvetio čistom izvornom pevanju.

Mnoge pesme naučio je od Stane Avramović Karaminge, nadaleko čuvene vranjske pesmopojke, koja je znala čitavu riznicu najlepših pesama i bila izvanredan kazivač, a Staniša je umeo da sluša i vredno je beležio.

Družio se sa Karamingom sve do njene smrti i ispratio je pesmom Dimitrijo, sine Mitre, koju je ona stvorila.

Njegova biografija su pesme Petlovi pojev, Gajtano mome mori, Lela Vranjanka, Zbog tebe mome ubava, Stanika mi bolna legnala, Dude, belo Dude i mnoge druge.

One imaju antologijsku vrednost i deo su vranjske i srpske istorije.

Snimio je trostruki CD, u izdanju matičnog PGP RTS-a, u ediciji Zapisano u vremenu.

Umro je 8. aprila 2008. u Beogradu, u 63. godini života.

Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana.

Na gradskom Trgu u Vranju, koji nosi njegovo ime, podignut je spomenik u čast Staniši Stošiću.

Najnovije vesti