Bojan Jovanović, glumac i umetnički rukovodilac Pozorišta "Bora Stanković" u Vranju, obeležava u ovoj pozorišnoj sezoni dvadeset godina profesionalnog rada na daskama koje život znače.
Tim povodom priprema poetsko-dokumentarnu monodramu pod nazivom "Ispod božura", koja će premijerno biti izvedena u nedelju 28. juna (20 časova) na sceni vranjskog teatra.
"Šta ostane od jednog prostora kada se sa njega skinu velike reči, geopolitičke mape, mitovi i istorijski datumi?
Ostaje dvorište. Miris borove šume ujutru. Vrtenje pedala plavog tricikla kroz prašinu.
Majka na tremu i crvena paklica cigareta Božur.
Ostaje mutna Morava i jedna bratska ruka koja te u poslednjoj sekundi čupa za kosu iz rečnog mulja", navodi se u najavi monodrame kojom će Jovanović obeležiti lep i vredan jubilej.
Monodrama "Ispod božura", kako se navodi, nije predstava o dalekoj i apstraktnoj istoriji, već o ličnim, potkožnim zavetima.
Kroz specifičan spoj savremenih, gotovo filmskih dokumentarnih zapisa i vanvremenskog eha epske poezije Kosovskog ciklusa, ovo delo istražuje granice muške ranjivosti, porodičnog sećanja i lojalnosti.
Ovo je priča o tome koliko jedan narod može da ćuti pre nego što zaboravi sopstveni glas.
I o tome da se neke stvari ne pamte zato što smo ih videli, već zato što nam se ponavljaju. Dugo. Kao molitva.
Jovanović kaže da je dugo mislio "da svi ljudi odrastaju sa Kosovom".
"I da je svima normalno da se imena manastira izgovaraju kao imena rođaka.
Tek kasnije sam shvatio da postoje ljudi kojima je to samo reč.
Za mene, to je mesto gde te nakon svih magistrala, vojnika i zastava, dočeka kompletno nasleđe sopstvene genetike.
Sve ono što ostane kada se sve ostalo proda.
Ovu predstavu nisam gradio od pozorišnih iluzija, niti od latentnog patosa.
Gradio sam je od činjenica, od tišine koja ostaje kada utihnu stare pesme, i od vere da na sceni najjače odjekuje ona istina koja je potpuno ogoljena", navodi Jovanović.
Profil
Bojan Jovanović (1982) diplomirao je 2007. na Akademiji umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Ivana Bekjareva. Od 2007. je stalno angažovan kao glumac u Pozorištu "Bora Stanković" u Vranju. Igrao je dosad u pedesetak predstava, pojavljivao se u igranim filmovima i TV serijama. Potpisao je desetak pozorišnih režija. Od novembra 2016. obavlja funkciju umetničkog rukovodioca vranjskog teatra. Istu funkciju obavljao je od 2009. do 2012. godine. Značajnija ostvarenja u pozorištu: ”4 zida ili tragikomedija o karantinu” (Bogdan/Jakša), Okamenjeno more (Menelaj), Žorž Danden (Liben), Nastojnik (Eston), Nečista krv (Vanko), Život u tesnim cipelama (Gospodin Maldiv), Božji ljudi (Ljuba), Kepler 452-B (Ivan), Jelka kod Ivanovih (Aleksandar Ivanovič Vvedenski), Ruža, uvela (Kosta), Tri sestre (Tuzenbah), Pokondirena tikva (Ružičić), Opštinsko dete (Opštinsko dete), Narodna drama (Milan), Osvrni se u gnevu (Klif), Prljave ruke (Igo). Uloge na filmu i televiziji: Bilo jednom u Srbiji (2022). TV serije Pad (2023), Bilo jednom u Srbiji (2022), Sinđelići (2016), Urgentni centar (2014) Osvajao je Nagradu Joakim Vujić za najbolje glumačko ostvarenje, na 53. Festivalu profesionalnih pozorišta Srbije "Joakim Vujić", Pirot 2017, nagrada za glumca večeri (Opštinsko dete), Festival prvoizvedenih predstava, Aleksinac 2015; Vidovdanska nagrada Akademije umetnosti, najboljem studentu, 2006. Nagrađivan je i za režiju: predstava Vođa (Repassage fest, Ub; Republički festival amaterskih pozorišta Kula; Festival festivala, Trebinje; Festival PRKOS, Knjaževac), kao i za predstavu Ružno pače na Festivalu dečjih i omladinskih predstava Srbije u Jagodini.
