
Gde su firme iz Vranja na Sajmu tehnike
Jedno od strateških orjentacija za autocentrični, propulzivni i održivi razvoj (kako nacionalni, tako regionalni i lokalni) je oformljavanje i delovanje uz strategijsku (dugoročniju i složeniju) podršku tzv. platforme NTOIKOI.
Ona uključuje ključne faktore ove, savremene koncepcije razvoja.
Ogleda se u umešnom i uspešnom miksovanju navedenih skraćenica faktora, odnosno nauke, tehnologije, tehnike, obrazovanja, informacija, komunikacija, organizacije i inovacija.
Tradicionalni Međunarodni sajam tehnike u Beogradu (kao i slični u više zemalja i gradova) je svojevrsno ogledalo uvažavanja, vrednovanja - dosta toga posrednog upućuje na više vrsta kreativnog promišljanja.
On nezaobilazno upućuje na značaj platforme NTOIKOI, njene primene i procesno evolutivne dinamične razrade u praksi.
Iako je interesovanje za sajmove, između ostalog, kao oblik promocionog i komunikacionog kanala ekonomske i poslovne politike u izvesnoj oseci (iz više razloga delom i zbog prezentacija putem interneta), Beogradski sajam uspeo je da obezbedi dosta izlagača i posetilaca.
Nažalost, ni ovog puta nije bilo nijedne firme iz Vranja, odnosno Pčinjskog okruga.
Za relativnu utehu oporog ukusa, može da bude što nije bilo firmi ni iz Leskovca, odnosno Jablaničkog okruga.
Takođe, delom i to što su firme iz Niša (njih devet) donekle pokazale da i „Južna pruga“ može da gaji nadu da će se uključiti direktno ili posredno bar u neke najsavremeniji i najperspektivnije oblasti.
Primera radi u industriju 4.0 (fabrike budućnosti zasnovane na masovnoj digitalizaciji proizvodnih procesa).
Takođe i u industriju 5.0 (digitalizovane fabrike u skladu sa ljudima i životnom sredinom).
Izostanak firmi iz Vranja, barem u pokušaju, izostanak je elementarnog razvojnog uvida u dostignuća u oblastima budućnosti, kao što su veštačka inteligencija, mašinsko učenje, 5G mreže, blokčejntehnologije, proširena i virtuelna stvarnost, nanotehnologija, čista energija, loT, dronovi, održive energije, raznovrsne inovacije i dosta toga drugog u nastajanju i eksperimentalnom predstavljanju.
Bilo bi korisno opšte saznajno, stimulativno i inspirativno da se imalo uvida i u tematska izlaganja koja su pratila sajam.
Od dvadesetak izlaganja, mogu se izabrano navesti: Inovacije povezuju nacije, potom Inovaciona diplomatija, pa Industrijski doktorati kao most između nauke i privrede ili Regionalni Start-ap Centri itd.
Oko 600 izlagača sa pet kontinenata iz trideset zemalja mogli su od 20-23. maja da uživo predstave i spremno pokažu zainteresovanim i radoznalima šta sve roboti mogu da urade i zamene ljude, olakšaju im fizičke i repetitivne radnje.
Predominantno prisustvo inostranih izlagača (sa najviše firmi i distributera iz Slovenije, Turske, Mađarske, Turske i Kine) svedoči, između ostalog, o interesovanju za naše tržišt,e koje ma koliko izgledalo malo ima potencijala da evoluira.
Ono što je od najvećeg značaja za Vranje je da se što pre oformi kompetentan tim i prikladna organizacija poput onih koje već funkcionišu u pojedinim gradovima u Srbiji (Startap Centar, Naučno-tehnološki park) praktičan ulazak u četvrtu i petu industrijsku revoluciju.
Postojeća, nekada vredna i potrebna radnointezivna (ali i nisko profitabilna) industrija Vranja, valjalo bi da se preobražažava u sofisticiraniju okrenutu ka budućnosti.
Protivrečno je da Vranje ima dosta priznatih i kvalitetnih stručnjaka u oblasti tehnike i tehnologije rasutih u inostranstvu (čak u SAD, Kanadi, Nemačkoj itd) u Beogradu i Nišu, ali da uvek nešto nedostaje da se uz njihovo angažovanje u okrilju NTOIKO platforme bar nešto uradi makar u pokušaju.
Postoji više teorija o uzrocima i posledicama regionalnog zaostajanja.
Bez ulaženja u njihov prikaz valja znati da je jedna od njih je o polovima rasta i centru i periferiji (videti radove Fransoa Perua, Koste Mihajlovića, Časlava Ocića).
Sada, u eri planetano lakših komunikacija, za razliku od nekada kada je zaostajanje od nekadašnjeg epicentra industrijske revolucije (Engleska) bilo deo shvatanja o nedovoljnoj razvijenosti može da se potisne.
Odista, pružaju se nove prilike da zemlje, regioni i lokaliteti ne budu puka periferija već mogući automni polovi razvoja.
Ono što je delu posetilaca na sajmu tehnike bilo iznenađenje su i neke neobične inovacije.
Jedna od njih bila je tzv. hibridna kobasica (standarno upotrebljavano meso sa ukomponovanom smešom graška u razmeri pola-pola).
Takođe i tzv. urbana pčelinja košnica, uz pomoć koje domačinstva u gradu mogu da imaju svoj med.
Može li se očekivati, kada i od koga neki novi pristup mogućnostima koje proističu iz NTOIKO - ne moraju nužno da budu otvorena pitanja.
(Autor je angažovan u agenciji ISTER)
Foto lično vlasništvo S.S.