Ristić: Arsićka je žrtveni jarac, radnicima Koštane sleduje po 150.000

Kada je Dragana Arsić (direktorka Centra za socijalni rad u Vranju, p.a) u sredu videla junaka ispred sebe ona je počela da plače; ja joj nisam dao povoda za to niti sam, kako je rekla novinarima, podizao ton i govorio naredbodavno, već sam samo odlučno tražio odgovore na konkretna pitanja, što je ona izvrdavala, kaže u razgovoru za Vranje News Slađan Ristić, predsednik Inicijativnog odbora štrajkača bivše fabrike Koštana.

- Moje direktno pitanje bilo je recimo da nam pokaže zaključak Vlade Srbije o novcu koji je na račun Centra isplaćen za radnike Koštane, a ona mi odgovara sa "ko si ti da ja tebi to pokazujem".

Odgovorio sam da sam ja legalno izabrani predstavnik sindikata od više hiljada radnika Koštane.

Ona je odmah napravila scenu, izašla da plače u hodnik i da zove narodnog poslanika (i lidera SNS-a Vranje, p.a) Slavišu Bulatovića.

Nakon konsultacija sa svojim "učiteljem", koji je očito loše uči, vratila se i krenula još žešće na nas - rekao je Ristić za Vranje News.

On je dodao da u zgradi CSR-a postoje kamere preko kojih "najbolje može da se vidi da li je bilo nasilnog ulaska kod direktorke", kako je ona izjavila u sredu na konferenciji za medije u sedištu SNS-a.

- Tačno je da sam poveo ekipu TV N1 sa nama, ljudi su hteli da naprave prilog, a i bilo bi transparentnije da u celoj priči imamo "javnost".

I ne samo njih, poveli smo ja i moji saradnici iz sindikata i jednog policajca, tačnije predstavnika Sindikata zaposlenih policije iz Beograda.

Kad je Arsićka rekla da TV ekipa ne može da snima u prostoru Centra, rekao sam da nema problema, ljudi sa televizije su se povukli.

Ako direktorka tvrdi da sam ja bio nasilan, što nije pozvala policiju da mu uhapsi i da idem u zatvor.

Pristajem na to, ako se utvrdi da je bilo šta bilo nasilno - rekao je Ristić za naš portal.

Ristić ističe da je suština problema u tome da neki ljudi iz vladajućih struktura SNS-a u Vranju uporno žele da im novac, koji je prebačen od države na račun Centra za socijalni rad u Vranju, a u pitanju je 12.240.000 dinara (tačno po 40.000 za 306 bivših radnika Koštane), podele "kao socijalnu pomoć".

- To je novac koji sam ja obezbedio posredujući kod predsednika Srbije Aleksandra Vučića.

Kada je bio u Vranju, lično sam mu predao pismo sa zahtevom da se svakom bivšem radniku Koštane pojedinačno isplati po 150.000 dinara.

Rekao mi je "Ristiću dobićete pare".

Ja sam u tom pismu objasnio da se odričemo razlike do 250.000 odnosno 300.000 dinara koliko bi po proceni veštaka iz Strazbura trebalo da ukupno dobijemo.

I on je pristao - navodi Ristić.

Vođa protesta je negirao da je u sredu, prilikom razgovora u CSR od direktorke Arsić tražio da se novac koji je "legao"na račun Centra prebaci na drugi "kako bi on delio novac".

- Ne, ja sam samo tražio odgovor na pitanje da li postoji pravna mogućnost da to bude neki račun u Poštanskoj štedionici ili banci gde će radnici moći da odu i da sa ličnom kartom podignu pare.

Ona je rekla "ko sam ja da to tražim".

Kada su moji saradnici intervenisali i rekli da sam ja legitimni predstavnik koga su radnici izabrali da ih predstavlja, ona je napustila kancelariju i razgovarala telefonom.

Kada je reč o navodnom neslaganju matičnih brojeva sa imenima, možda je i bilo grešaka u pisanju, ali se to sve da ispraviti.

Kada je reč o radnicima koji su pokojni, nije ih "desetak i više" kako je rekla Arsićeva, već pet, šest, ali svi oni imaju decu, svoje naslednike, koji polažu pravo na ta potraživanja i koji su se upisali kod advokata.

To što se Arsićka poziva na tzv. "jednokratnu pomoć" i nekakvo lično pravo koje ne važi za pokojnike, to je zamena teza.

Sada traže da radnici vade "milion papira" da bi dobili tu "socijalnu pomoć".

Evo, neka izađu Arsićka ili Bulatović na TV duel sa mnom da pričamo o pravoj istini.

Oni kriju zaključak Vlade, a kamoli nešto više od toga.

Mi imamo potraživanja, mi nismo "socijala" - rekao je Ristić u razgovoru za Vranje News.

On je dodao da će se u četvrtak obratiti gradonačelniku Vranja za pomoć i da će sa novim spiskom radnika otići u Ministarstvo finansija da traži novac.

- Dragana Arsić ne sme da podeli novac dok se stvari ne razjasne.

Oni "vrte" ljude, traže iz Fonda PIO da li deca od pet meseci iz radničkih porodica imaju neka primanja.

Mi ne pristajemo na socijalnu pomoć, dogovor sa Vučićem je isplata po 150.000 dinara linearno, za svakog radnika po toliko - rekao je na kraju Ristić.

EVO ČIME SU NEZADOVOLJNI RADNICI

- Iskreno - navodi Ristić - mi sumnjamo da će 12.240.000 biti isplaćeno nama. Socijalna karta radnika Koštane pokazuje da svega tridesetak ljudi od 306 sa prvog spiska koji smo predali (to su oni koji su se već upisali kod advokata) mogu da prime socijalnu pomoć. Tako da taj osnov ne pije vodu da nas oni sve isplate. Oni se čude kakav drugi, kakav treći spisak. Kao da ne znaju da nas ima 1.680 bivših radnika "Koštane" sa presudama Privrednog suda u Leskovcu koji imamo potraživanja za naplatu zaostalih zarada. Ja sam Bulatoviću naglasio da trenutno imam na spisku 306 upisanih, a da nas ima tačno 1.680 sa Surdulicom i Trgovištem, a ukupno nas je bilo više od 2.000 u Koštani.

- Sve vreme se menjaju teze i pominje samo jedan spisak od strane ljudi iz SNS-a predvođenih Bulatovićem sa namerom da nas radnike međusobno posvađaju. Ja sam im naglasio da je to samo deo radnika. Više puta sam tokom dve godine apelovao na radnike da se upišu na spisak kod advokata na vreme, a to što su oni počeli tek kada su videli da stižu neke pare, ja nisam kriv. Ali, stoje potraživanja za njih 1.680 i verujem da će se većina upisati, to još traje kod advokata. Kada sam ja Bulatoviću pomenuo drugu grupu, te da ih ima ih još nekoliko po 300 sve do 1.680, on se povukao i više nije bilo kontakta. Verovatno su mislili da će ovom tzv. "jednokratnom pomoći" da nam zapuše usta.

- Ako nam daju po tom spisku po 40.000 dinara za 306 radnika treba da znaju da obaveze prema nama nisu time izmirene. Duguje nam se još po 110.000 i mi od tog dogovora sa Vučićem ne odustajemo.

Bivši radnici "Koštane" rezignirani su odlukom države da im ne isplati zaostale zarade, na koje su kako tvrde, ostvarili pravo dok je njihovo preduzeće poslovalo.

Tvrde da se svakom pojedinačno duguje od 90.000 do 120.000 dinara, a prema nekim tumačenjima i veštačenju veštaka iz Strazbura koje pominju, njihova potraživanja idu čak od 250.000 do 300.000 dinara.

Oni tvrde da imajuu dogovor sa Vučićem o isplati po 150.000 linearno.

Država negira vlastitu obavezu da im nadoknadi neisplaćene zarade, imajući u vidu da je u preduzeću odavno okončan stečaj.

Ponuđeno im je i obezbeđena su sredstva prema spisku koji su sami predali da im se ispalti jednokratna novačana pomoć preko Centra za socijalni rad u Vranju.

Suma od 12.240.000 dinara uplaćena je na račun Centra, a radnici su na protesti u Vranju u subotu izrazili sumnju da se taj novac "nenamenski deli drugima".

Oni takođe traže da se novac obezbedi za sve, a ne samo za one koji su se u momentu apliciranja za pomoć upisali na spisak radnika kojima se duguju zarade prema presudama Trgovinskog suda u Leskovcu.

Najnovije vesti