Obnovljivi izvori energije: Dozvolimo plućima Vranja da dišu

piše: Jefimija Najdić (Gimnazija Bora Stanković, Vranje)

Intenzivna, prekomerna, nekontrolisana, ali i ilegalna seča šuma u Vranju i njegovoj okolini još od 2012. godine preti da preraste u pravu ekološku katastrofu.

Vranje je grad na jugoistoku Srbije, koji je zajedno sa okolnim selima u Pčinjskom okrugu imao veliko prostranstvo šuma u vlasništvu države i privatnika.

Ilegalne seče
šuma su na ovim prostorima prisutne decenijama, ali su poslednjih godina uzele maha i godišnje nestane hiljade hektara šuma.

Vlasnici su primetili da se površina njihove zemlje pod šumom drastično smanjuje i da su brojna zdrava stabla nepredviđena za seču posečena.

Prema izjavi predsednika „Zelene mreže“ Pčinjskog okruga, Rade Vasileva "šumokradice ilegalno seku drva na teško prohodnim i nepristupačnim planinama u ranim jutarnjim, ili kasnim večernjim satima ostavljajući za sobom samo goleti”.

Njihovo udruženje, kao i Šumsko gazdinstvo Vranje, podneli su brojne krivične prijave i na taj način šumokradice su novčano kažnjene, ali to ne može da povrati opustošene šume koje su predstavljale naše važno prirodno bogatstvo i utočište velikom broju životinjskih vrsta, naročito ptica i divljači.

Međutim, nisu u pitanju samo ilegalne seče šuma, već veliki problem predstavljaju i intenzivne, prekomerne seče od strane samih vlasnika.

Šumsko gazdinstvo Vranje trudi se da što je brže moguće ponovo obnovi opustošene šume veštačkim pošumljavanjem i neguje one postojeće negom podmlatka, čišćenjem, proredom i obogaćivanjem šuma.

Ali, to nije dovoljno da bi se načinjena šteta potpuno sanirala, a u međuvremenu se seku druga stabla u drugim šumama, pa je teško uspostaviti ravnotežu.

Kako bi se problem prekomerne i intenzivne seče šuma rešio potrebno je pronaći njegov izvor.

Glavni razlog krčenja šuma je ostvarivanje velikog profita od prodaje drveta za grejanje, jer u Vranju najveći deo stanovništva koristi upravo njega kao glavnu sirovinu za zagrevanje svojih domova i stambenih prostora.

Uzimajući u obzir da Vranje ima oko 85.000 stanovnika od kojih se oko 90 procenata greje na drva, da jedno domaćinstvo godišnje prosečno kupuje 10 kubika ogrevnog drveta i da 1 metar kubni prosečno košta 45 eura, ukupna godišnja potrošnja je oko 11,5 miliona evra.

S druge strane, seku se šume koje su najznačajniji proizvođači kiseonika, sprečavaju erozije, poplave i klizišta, smanjuju buku, filtriraju vazduh, utiču na kvalitet vode na Zemlji i predstavljaju stanište živih bića, dok se u kućama sagorevaju ogromne količine drveta i emituje se CO2, ali i NOx, CO i mnogi drugi štetni gasovi mada u dosta manjim količinama od CO2 ali pak mnogo opasnijeg dejstva za našu planetu.

Sagorevanjem 1kilograma drveta oslobodi se oko 1,9 kilograma CO2, ali se postiže ravnoteža tako što drvo uzima taj ugljenik iz vazduha kada poraste.

Međutim ovaj balans nije moguć bez pošumljavanja novim mladicama, što bi značilo da ukoliko nema pošumljavanja onda bi se godišnje sagorevanjem ukupne količine drveta za ogrev svih domaćinstava prosečno oslobodilo 339.150.000 kilograma CO2.

Dakle, kao rešenje problema masovne seče šuma radi grejanja domova stanovnika nameće se pitanje na koji način i čime zameniti ovakav sistem grejanja ekonomičnijim i još važnije zdravim za životnu sredinu?

Odgovor nam je zapravo nadohvat ruke.

Idealna zamena bilo bi korišćenje obnovljivog izvora energije, tačnije geotermalne energije za zagrevanje domaćinstava i stambenih prostora u Vranju preko posebnog sistema.

Nadomak grada Vranja, na udaljenosti od samo 11 kilometara nalazi se Vranjska Banja poznata po svojoj termomineralnoj vodi čija temperatura iznosi od 94°C do 110°C, kapaciteta 140 litara u sekundi i izbija na površinu zemlje iz desetak izvora.

Ovakav potencijal bi se mogao iskoristiti za grejanje otvorenim sistemom preko izmenjivača toplote i toplovodno-cirkulacionih pumpi.

Pumpne stanice bi distribuirale toplu vodu preko izmenjivača toplote, koji je potopljen u vreloj vodi što bi omogućilo grejanje prostora u Vranju.

Svaka toplotna pumpa se sastoji iz kompresora, freona, odnosno gasa, zatim iz takozvanog isparivača i iz kondenzatora. Ona se može koristiti i za grejanje i za hlađenje, prelaskom s jednog na drugi pritiskom prekidača na unutrašnjem termostatu.

Toplotna pumpa radi na približno istom principu kao i kućni rashladni aparati npr. frižider i klima, razlika je samo u smeru u kome se vrši predavanje toplotne energije. Ovaj sistem zahteva postojanje dva bunara.

Prvi bunar služi za snabdevanje pumpe vodom pomoću potapajuće ili cirkulacione pumpe, dok je drugi bunar odvodni. Iz izbušenog bunara voda se prepumpava u razmenjivač toplote u kome se deo toplote iz podzemne vode prenosi u freon koji tada isparava.

Takav sklop (pumpa+toplotni izmenjivač) naziva se toplotna pumpa.

Sistem toplotne pumpe učenica Gimnazije Bora Stanović Jefimija Najdić detaljno je objasnila u svom radu „Pustimo zemlju da diše”, sa kojim je osvojila prvo mesto u Beogradu na nacionalnom takmičenju "Mladi eko reporteri".

Delimično ohlađena voda vraća se u drugi bunar koji je iste dubine kao i prvi tako da se tokovi podzemnih voda ne remete. Freon koji je sada u gasovitom stanju sabija se kompresorom i tada otpušta latentnu prenetu toplotu i predaje je vodi koja cirkuliše kroz kondenzator i sistem radijatorskog ili podnog sistema cevi u stambenom prostoru.

Za taj prenos toplotne energije troši se mnogo manja energija od prenete čime se obezbeđuje visoko efikasno grejanje i hlađenje. Tako se za utrošeni 1 kW električne energije za izvlačenje toplote iz obnovljivih izvora dobija na izlazu energija grejanja od 3kW do 5kW.

Prednosti ovakvog sistema za grejanje i hlađenje su sledeće: preko 70 odsto energije potrebne za grejanje prostora dobija se iz podzemne vode besplatno u toku celog veka eksploatacije toplotne pumpe, samo 20 odsto treba dodati u obliku električne struje, nema emisije štetnih materija, smanjuje emisiju CO2 za 30 procenata, jednostavno održavanje i potpuno automatizovan rad.

Pri pravilnom izboru sistema uz ozbiljno savetovanje, projektovanje i montažu, investicija za toplotnu pumpu se po pravilu isplati za najviše 5 godina.

Rejkjavik je grad koji je prepoznao efikasnost i ekonomičnost ovakvog sistema iskorišćavanjem geotermalne energije za zagrevanje 90 odsto domaćinstava.

Po ugledu na njega, ova metoda je počela da se primenjuje širom sveta, pa i u Srbiji.

Na kraju, možemo se složiti da bi se toplifikacijom domaćinstava u Vranju iz Vranjske Banje rešila dva ekološka problema: smanjila bi se emisija štetnih gasova, a najvažnije sačuvali bismo naše dragocene šume i omogućili plućima Zemlje da ponovo dišu.

Tekstovi u sklopu projekta „Internet eko magazin“ sufinansirani su sredstvima iz budžeta Grada Vranja. Mišljenja, stavovi i zaključci izneti u tekstovima su isključiva odgovornost portala Vranje News i autora i ne odražavaju mišljenja i stavove lokalne samouprave Vranja.

Najnovije vesti