Nestajanje starog Vranja: Da li se ruši kuća učitelja Krampusa (FOTO)

Čuvena kuća još čuvenijeg vranjskog učitelja Aleksandra Popovića Krampusa, smeštena u Ulici Sutjeskinoj u Vranju, navodno odlazi u zaborav.

Prema objavama na Fejsbuku govori se o njenom navodnom rušenju koje je već počelo (iako se na fotografijama samo vidi da su skinute ćeramide i konstrukcija sa krova).

Iako je već ranije bilo nagoveštaja o prodaji placa i kuće i neizvesnoj sudbini ovog spomenika kulture niko nije želeo da poveruje u to da su rodnoj kući jednog od najvećih lokalnih izumitelja u obrazovanju i najoriginalnijeg učitelja dani odbrojani.

Postojeće stanje, sa kućom bez krova, obelodanjeno je i argumentovano fotografijama na Fejsbuku, a investitorska namera onog kome su, kako se nagoveštava, plac i kuća prodati nisu poznate.

U komentarima zabrinutih Vranjanaca na ovu tužnu vest na Fejsbuku nagađa se da će na placu, po rušenju kuće, navodno nići stambena zgrada, ali sve je to u domenu spekulacija.

Raspravlja se sa zebnjom o tome da su Krampusovi naslednici prodali kuću i da je njena sudbina zapečaćena.

Na kraju krajeva, nebitno je šta će nići ako je stvar došla do toga da nešto drugo tu mora biti podignuto i ukoliko je negde odlučeno da stara kuća biti sravnjena sa zemljom.

Jedino je bitno zašto država kuću koja je bila pod njenom zaštitom i koju ni sam pokojni učitelj Krampus nije mogao da renovira (jer mu ta ista država to nije dozvoljavala u želji da, kao, sačuva nejnu autentičnost), nije uspela da sačuva pod svojim okriljem ili joj da nekakvu za zajednicu, istoriju i tradiciju ovog grada primerenu namenu i nekakav sadržaj koji bi obezbedio njenu održivost u postojećem ambijentu.

No, to je priča naše svakodnevice i onoga u šta smo se pretvorili.

Sve ostalo je istorija.

NAJDRAŽI UČITELJ

- Naučio nas je kako da učimo, kako da negujemo drugarstvo i plemenitost, razvijamo takmičarski duh, otvarao nam kapije njegovog carstva – dvorišta u kome se šarenilo od raznih mirisnih biljaka i čuo poj mnogobrojnih vrsta ptica. Bili smo privilegovani za takvu vrstu doživljaja. Bio je "najdraži učitelj" - napisala je jednom prilikom vranjska bibliotekarka i bivša direktorka Biblioteke Bora Stanković Vesna Petric.

A na najnoviju vest u komentaru na Fejsbuku dodala: "U jednoj od soba bilo je zakovano sasušeno celo drvo na kome su visile ogromne jabuke koje je sam napravio. Ta slika je bila bajkovita, i danas je se rado sećam. Bio je jedan, jedini, jedinstven!"

Među spomenicima kulture koji su u Vranju u režimu zaštite (ili samo mi možda mislimo da jesu) su Vlajinčeva kuća (kuća Dragutina Vlajinca) kao kulturno dobro od velikog značaja, stara varoška kuća Miladina i Vukašina Pribojčića, varoška kuća Petra i Čedomira Stanisavljevića, te kuća Stane Janjić.

Tu su i Husein pašina kuća, sada kuća porodice Rašić, Krampusova (do juče), Pribojčićeva, Nikitina, Mitićeva kuća, Cvetkovićeva, Civrićeva, kuća Janče Stajića Baldžije.

Pod zaštitom su i Jovanovićeva, Smiljkovićeva i kuća dr Kostića, Janićijevićeva, Kočićeva, Cvrckova kuća 1 i 2, kuća Nade Džikić, Nikole i Andre Avramovića, Toskinska - karanfilska kuća.

Na spisku su još i Stajićeva kuća, Bondetova kuća, Manetova, kuća dr Kujasa - sada Bujkovska, Čatlajčeva kuća, Spasićeva, Mitrovićeva, kuća Žike Rafajlovića, Aleksandra R. Hristića, Stamenkovićeva kuća, Nakićeva kuća, kuća Trajka Pavlovića Kvačke, dr Aćimovića, Lepojčeva, Žuljkova, Avramovićeva, Milisavska, Tiletova i kuća Aleksandra Dodića.

Vranje, kao grad sa dugom istorijskom tradicijom, trebalo bi da neguje i prostorno kulturno-istorijske celine kao što su Baba Zlatina (uživa zaštitu i nalazi se na listi Prostornih kulturno-istorijskih celina) i Ulica Kralja Stefana Prvovenčanog od raskrsnice sa Karađorđevom i Ulicom Ive Lole Ribara, do trga kod Narodnog muzeja, radi očuvanja spomeničkih vrednosti i ambijentalne celine.

OGRANIČENJE PROMETA

Promet kulturnih dobara ograničen je u skladu sa zakonom, a što znači da imaoci istih ne mogu po svom nahođenju nuditi ili prodavati dobra bez ispunjenja zakonskih uslova, odnosno poštovanja prava preče kupovine kulturnog dobra, a koje pravo ima nadležna ustanova zaštite. Što znači da tek ukoliko nadležna ustanova potvrdi da nije zainteresovana za preuzimanje odnosno otkup kulturnog dobra, njen imalac je ovlašćen da je otuđi, ali opet pod uslovima predviđenim zakonom.

Država može i jednostrano odlučiti da preuzme određeno dobro od njenog imaoca, u postupku ekspoprijacije, pod sledećim uslovima:

- ukoliko sopstvenik, odnosno korisnik nema mogućnosti ili interesa da obezbedi sprovođenje mera zaštite, pa preti opasnost da kulturno dobro bude uništeno,

- ukoliko se na drugi način ne mogu obavljati arheološka iskopavanja, i sprovesti mere tehničke zaštite na kulturnom dobru,

- ukoliko na drugi način ne može da se obezbedi dostupnost javnosti kulturnog dobra od velikog, odnosno od izuzetnog značaja,

Opšti interes za eksproprijaciju, odnosno administrativni prenos kulturnog dobra utvrđuje Vlada Republike Srbije.

KOMENTARI NA FEJSBUKU

- Ko je ikada bio u dvorištu divnog učitelja, zna da je taj vrt bio čaroban! A ta kuća je bila pod zaštitom države, pa zato i nije mogla da se renovira. Tu su snimane i scene za neki od prvih filmova po Borinim delima. Bašta je bila sva u hladu ogromnih stabala, kaldrmisane staze koje vijugaju između cveća i žbunja malina, ribizli... Ptičice su cvrkutale u velikim krletkama od pruća. Šandud miriše... I u tom dekoru čika Aca Krampus, tamnih očiju, blago nasmešen, upadljivih brkova, beretka na glavi. (Vesna)

- Po Vranju se može napisati priručnik "Kako uništiti jedan grad za 75 godina". U svakom smislu. Ovo što se sada dešava su poslednji trzaji i uništavanje zadnjih tragova nekada ozbiljnog društva. Da nas ne podsećaju na staro Vranje i to ko su nam bili preci kojih nismo dostojni. (Nebojša)

- Pa to je čudo jedno kakao Vranjanci ne umeju da neguju gradsko u gradu Vranju... Zar nije bilo pametnije objekat renovirati u istom stilu, osmisliti način da donosi zaradu. (Julija)

- Tipičan primer nebrige koja je posledica nepoznavanja sopstvene istorije i nepoštovanja čestitih, vrednih ljudi i njihove zaostavštine. Prvo je sama kuća mogla da se zaštiti, obnovi i da se pretvori u muzej prosvete i obrazovanja. Pokojni učitelj Krampus ostavio je iza sebe dovoljno eksponata koji bi na najbolji način svedočili o vremenu koje neposredno prehodilo kompjuterima, a uz pomoć kojih su brojne generacije naučile matematiku i ostale predmete. Šteta, velika šteta da niko od odgovornih nije osetio niti pokazao nimalo interesa da se ovakvo blago sačuva. (Srđan)

- Najgore je što kuća jeste bila pod zaštitom, pa jadni Krampus nije mogao ni da je održava kako treba. Malo mi sad nije jasno kako to da se ruši, a zaštićeno dobro? (Jelena)

Najnovije vesti