Lompar: U svojoj hrabrosti i doslednosti Crnjanski išao do dvoboja (FOTO, VIDEO)

Miloš Crnjanski je po mom mišljenju najveći srpski moderni pisac.

Govorim o njemu sa osećanjem dužnosti s obzirom na to da Crnjanski nije od onih pisaca o kojima je u našoj sredini bilo govoreno po zasluzi, već često po poruzi i na neprikladan način.

To je bacilo senku na ovu izuzetnu ličnost naše kulture i u nekom smislu je obaveza ljudi, poput mene recimo, da prema Crnjanskom imaju odnos kao prema vrednosti, a ne kao ličnosti, da u svakoj prilici iznova podsete na ono što tu vrednost u egzistencijalnom književnom i kulturnom smislu oblikuje - rekao je jedan od najvećih srpskih intelektualaca Milo Lompar, govoreći u Vranju o delu velikog pisca i svojoj knjizi "Crnjanski - biografija jednog osećanja", u okviru 53. "Borine nedelje".

Lompar je Crnjanskog označio kao "neobičnu ličnost", pripadnika jednog "pokolenja srpske književnosti koje možemo smatrati najznačajnijim" i koje se zbirno može odrediti sintagmom "srpski modernisti".

- U našoj modernističkoj generaciji možemo razlikovati dva toka.

Jedan čine modernisti koji su imali jače tradcionalno osećanje u pripovedanju, poput Veljka Petrovića, Isidore Sekulić, Dragiše Vasića i Ive Andrića, a drugi su činili radikalni ili avangardni modernisti koji nisu bili spremni samo da tradiciju usvoje, već i da je preoblikuju i u nju unesu svoj novi stvaralački momenat - kazao je Lompar.

On je dodao da je Miloš Crnjanski, "prirodom svog talenta bio na čelu te generacije".

- On u svojoj poemi "Stražilovo", koja je napisana 1921. godine, na izvestan način obeležava rasprsnutu svest o celini koja se već dogodila u Evropi - kazao je Lompar.

On je podsetio da je 1921. godine Crnjanski napisao svoj prvi roman "Dnevnik o Čarnojeviću" koji je označio, u vrednosnom smislu, "početak velikog modernog romana srpske književnosti".

"Jesen i život bez smisla. Proveo sam noć u zatvoru. S nekim ciganima. Vučem se po kavanama. Sednem do prozora i zagledam se u maglu i u rumena, mokra žuta drveta. Gde je život?", citirao je Lompar početak "Dnevnika o Čarnojeviću", nazivajući ga "najlepšim početkom jednog romana u srpskoj književnosti".

- Prva rečenica deluje kao osećanje besmislenosti; unutrašnje plavljenje besmisla stapa se sa jednim lirizmom, sa mekotom u doživljaju kakva se nikad nije pojavila u našoj književnosti.

A, onda, poslednje pitanje - gde je život? Zar nije u prvoj rečenici rekao: "Jesen i život bez smisla".

Znači, tu postoje dva značenja života - kazao je Lompar.

On je potencirao da se Crnjanski odlikovao "ličnom hrabrošću".

- On je, u vreme kada su avioni padali, leteo avionom sa našim vojnim pilotima od Novog Sada do Skoplja, nad Bokom Kotorskom i slično, i opisivao ono što vidi tokom leta.

To su bili oni otvoreni avioni, a leteti avionom u to vreme bilo je vrlo opasno.

Crnjanski jednom prilikom piše "juče sam leteo sa pilotom Šumanom i dogovarali smo se da danas letimo do Skoplja; jutros je on poginuo" - citirao je Lompar Crnjanskog, podsećajući da je čak imao dvoboj sa jednim srpskim oficirom.

Godine 1927. napisao je "Seobe", roman koji ga je u mnogo čemu uvrstio u najznačajnije pisce svoje epohe.

Crnjanski je iz Nemačke izveštavao "u duhu politike tadašnje jugoslovenske vlade", kazao je Lompar.

- To mu je donelo osudu kod levičarske i u posleratnom periodu komunističke inteligencije da je bio čovek sklon nacističkom i fašističkom režimu.

Međutim, njegovi tajni diplomatski izveštaji govore da o sklonosti takvim režimima ne može biti ni govora, nije bio ni nacista, ni fašista - rekao je Lompar.

U 1938. godini otišao je u Italiju gde je bio diplomata do 6. aprila 1941. godine.

U tom periodu nije mnogo pisao, ali je dosta putovao svetom, između ostalog i u Španiju, odakle je izveštavao o Španskom građanskom ratu, rekao je Lompar.

- Svaki njegov tekst bio je označen odrednicom da je "prošao cenzuru".

U Italiji se Crnjanski najbolje osećao.

Italija, sa svojom klimom, sa melanholijom svoje kulture, sa jednim ritmom koji je njemu bio blizak u nečemu ga je privlačila, kao i mnoge druge iz srednje Evrope - kazao je Lompar.

Crnjanskog je odlikovalo "osećanje jezičke mnoštvenosti", naglasio je Lompar.

U Londonu je Crnjanski u jednom periodu imao teške godine u kojima ga je, kada se nalazio na ivici misli o samoubistvu, spasavala njegova supruga Vida Crnjanski, koja je sa zadivljujućom istrajnošću pravila i prodavala lutke, i to je motiv koji će u "Romanu o Londonu" imati poseban status.

- To je bila najteža decenija Crnjanskog kada ništa nije objavio, da bi 1951. godine postao britanski državljanin.

Godine 1952. padaju prva interesovanja jugoslovenske diplomatije da se Crnjanski vrati u zemlju.

Prema svedočenjima ambasadora u Londonu jasno je da je bio interes da se pisac vrati u zemlju, ne samo zbog njegovog velikog književnog značaja, već i zato što je Jugoslavija razdvajanjem od Informbiroa želela da pokaže da nije takva staljinistička zemlja kao što su druge iz "Varšavskog bloka".

Bio je nepoverljiv, ali kada su u Jugoslaviji počeli da objavljuju njegove knjige, osetio je da bi se mogao vratiti svojoj zemlji i publici - kazao je Lompar.

Prvi vidan znak za tako nešto bila je 1962. godina kada je izašao njegov veliki roman - Druga knjiga Seoba.

- Ona obeležava prelom njegovog pripovedanja i Crnjanski njome piše najveći istorijski roman srpske književnosti - dodao je Lompar.

Njegov centralni motiv je "odisejevski", naglasio je Lompar, element stranstvovanja, tuđine, sa nacionalnim momentom.

- Time on konstituiše roman koji u srpskoj zauzima ono mesto koje u ruskoj književnosti ima "Rat i mir" - naveo je Lompar.

Vranjski deo programa 53. Borine nedelje nastaviće se u petak 29. marta, na večeri posvećenoj dobitnicima Borine nagrade za ovu godinu Branimiru Šćepanoviću i Siniši Kovačeviću.

O njihovom stvaralaštvu će u Galeriji Narodnog muzeja u Vranju od 20 časova govoriti Slađana Jaćimović i Aleksandar Laković.

PROFIL

Milo Lompar rođen je1962. godine u Beogradu. Srpski je istoričar književnosti, filozof, profesor i predsednik Zadužbine Miloša Crnjanskog. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na Grupi za jugoslovenske književnosti i Opštu književnost. Doktorirao je na istom fakultetu tezom o "Istorijskom, poetičkom i književnom nasleđu XVIII i XIX veka u poznim delima Miloša Crnjanskog" pred komisijom koju su činili akademik Nikola Milošević, prof. dr Jovan Deretić i prof. dr Novica Petković. Na Filološkom fakultetu u Beogradu profesor je predmeta Srpska književnost XVIII i XIX veka i Kulturna istorija Srba. Bio je generalni direktor Politike a.d. u periodu 2005–2006. godine. Smatra se jednim od najvećih srpskih intelektualaca.

(Wikipedia)

NAGRADA IZNENAĐENJA ZA LOMPARA

Miroslav Cera Mihailović, po završetku zvaničnog dela večeri, na iznenađenje gosta Borine nedelje i bez ikakve najave, saopštio je da je Savet Književne zajednice Borisav Stanković odlučio da u jubilarnoj godini, kada KZ obeležava 30 godina od osnivanja, Milu Lomparu dodeli povelju "Borisav Stanković". Dodeljena je, prema obrazloženju, za izuzetan doprinos srpskoj književnosti i negovanju vrednosti dela Borisava Stankovića. Nagrada je uručena odmah i sastoji se od povelje i bareljefa sa likom Bore Stankovića, rada akademskog vajara Stanimira Pavlovića. Milo Lompar je aktuelni predsednik žirija za dodelu Borine nagrade. Prethodno su ovu povelju dobijali Ljubiša Jeremić, Radivoje Mikić, Marko Nedić, Aleksandar Jovanović...

Najnovije vesti