Jedna srpsko-albanska priča: Refleksije jugoslovenske krize (16)

Najvažniji datumi srpsko-albanskih odnosa u periodu posle Slobodana Miloševića su 20. i 31. maj 2001. godine. Najpre je ovog prvog datuma pre dvadeset godina stavljena tačka na oružani sukob, koji je na jugu Srbije trajao nešto više od šest meseci, a potom je 31. maja država uspostavila suverenitet nad delom svoje teritorije koju su za to vreme pod kontrolom držali naoružani Albanci. Ova dva datuma od pre dvadeset godina otvorila su novu stranicu savremene istorije srpsko-albanskih odnosa i trajno obeležili međusobni položaj Srba i Albanaca, ne samo na jugu Srbije. Novinar iz Vranja Radoman Irić, koji se prirodom i karakterom srpsko albanskih odnosa bavi trideset pet godina, upustio se u rizik da nam slikom i rečju, kroz feljton koji objavljivljujemo svakog dana, predoči ključne događaje i ličnosti koje su obeležile srpsko-albansku društvenu scenu od sredine sedamdesetih godina prošlog veka, s akcentom na oružani sukob 2000/2001 godine.

Piše: Radoman Irić

Vranje - Treće poglavlje prvog dela feljtona bavi se se onim događajima jugoslovenske krize koji su se najviše reflektovali na stanje i prilike na jugu Srbije. Od formiranja Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i ratom na Kosovu, preko Rambujea i NATO bombardovanja, a završiti Kumanovskim sporazumom - Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti UN i formiranjem Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB).

Ključ za razumevanje sukobaU oružanom sukobu na jugu Srbije, u opštinama Preševo, Bujanovac i Medveđa, učestvovali su naoružani Albanci okupljeni u OVPMB, s jedne, i pripadnici srpske policije i jugoslovenske vojske, s druge strane.

Karakter, profil, razornu moć i posledice srpsko-albanskog sukoba, koji je, sa manjim ili većim intenzitetom trajao od početka NATO bombardovanja 24. marta 1999. do ulaska Združenih snaga policije i vojske u Kopnenu zonu bezbednosti (KZB) 31. maja 2001, odredila su sledeća četiri događaja.

Prvi raspad Jugoslavije devedesetih godina prošlog veka, koji je nagovestio ne samo srpsko albanski sukob;

DrugiReferendum Albanaca iz marta 2002. godine, koji je istakao probleme albanske nacionalne zajednice i predočio priključenje dela teritorije Srbije pokrajini Kosovo;

Trećirat na Kosovu koji je, uz ogromne žrtve i razaranja, trajao od aprila 1996. do okončanja NATO bombardovanja juna 1999. i Četvrtibombardovanje SR Jugoslavije od strane 19 članica NATO saveza bez odobrenja Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, koje će dovesti do drastičnih geopolitičkih i ekonomskih promena ne samo na Balkanskom poluostrvu.

Svi drugi događaji su, svaki na svoj način, ovom ratnom mozaiku na Balkanu, samo dodavali kockice koje su mu nedostajale.

To su:- Formiranje Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) 1993. odnosno 1994. godine;- Pregovori na Mirovnoj konferenciji u Rambujeu (Francuska), 6. februara 1999. godine;- Kumanovski sporazum, kojim je 9. juna 1999. godine, završeno NATO bombardovanje SR Jugoslavije, ustanovljena Kopnena zona bezbednosti (KZB), a „balkanski kasapin“ Slobodan Milošević nateran na kapitulaciju;

- Formiranje Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB) pod međunarodnim patronatom 6. januara 2000. godine;- Ofanziva pripadnika OVPMB 20/21. novembra 2000. godine, posle koje su KZB, odnosno prostor od 450 km2, stavili pod svoju neposrednu kontrolu i komandu, i - Potpisivanje Izjave o demilitarizaciji (Končuljski sporazum) od 20. maja 2001. godine, kojom je, posredstvom međunarodne zajednice, okončan srpsko albanski sukob.A, kako je rečeno u predgovoru feljtona, nema sumnje da je 20. maj 2001. godine najvažniji datum u srpsko-albanskim odnosima u Srbiji posle Slobodana Miloševića, jer je toga dana stavljena tačka na sukob naoružanih Albanaca i srpske policije.

Nastaviće se...

O AUTORU

Radoman Irić rođen je 1950. godine u Prijepolju. Školovao se na Fakultetu političkih nauka (FPN) u Beogradu. Profesionalnu novinarsku karijeru počeo je 1975. godine u Prijepolju, a nastavio 1980. u Vranju na mestu prvog urednika Radio Vranja. Narednih 40 godina bio je regionalni dopisnik niza prestoničkih medija. Od 1995. do 2010. godine radio je i za Radio Slobodnu Evropu, Rojters i Frans pres. U novinama Vranjskim bio je od osnivanja 1994. godine. Od 1981. godine intenzivno se bavi prirodom, karakterom i posledicama srpsko-albanskih odnosa, a kasnije i oružanim sukobom od 1999. do 2001. godine. U vreme srpsko-albanskog sukoba 2001. godine bio je prvi srpski novinar koji je dva puta boravio na teritoriji pod kontrolom Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB), najpre u Končulju, u njihovom Štabu na Međunarodnoj press konferenciji, a potom je u Velikom Trnovcu intervjuisao Ridvana Ćazimija, poznatijeg kao Komandant Leši. Dobitnik je više novinarskih nagrada. Član je Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) od osnivanja 1994. Penzionisan je februara 2015. godine.

Prenošenje teksta ili delova teksta nije dozvoljeno bez kontaktiranja redakcije i odobrenja autora feljtona.

Najnovije vesti