Iguman Hilandara Metodije uveden na dužnost duhovnika Manastira u Žapskom

Arhimandrit Metodije, iguman Carske lavre Manastira Hilandara, "uveden" je na Miholjdan na dužnost duhovnika Manastira Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana u Gornjem Žapskom kod Vranja.

Metodije je na mesto upokojenog arhimandrita Jovana Radosavljevića došao za duhovnika na predlog vladike vranjskog Pahomija.

Odlučujući po tom predlogu Svešteni sabor staraca Hilandara potvrdno je odgovorio na sednici krajem jula ove godine.

Taj Sabor izrazio je "najtopliju blagodarnost na poverenju ukazanom arhimandritu Metodiju", poručivši da se tim činom "potvrđuje vekovna praksa povezanosti i duhovne saradnje monaštva u Srbiji i hilandarske obitelji".

Arhimandrit Metodije, iguman Hilandara, rođen je u Čačku na Božić 1970. godine.

Studirao je Elektrotehnički fakultet i pohađao Misionarsku školu pri hramu Sv. Aleksandra Nevskog kod prote Ljubodraga Petrovića u Beogradu.

Godine 1994. konačno uputio se u najstariju srpsku učionicu - Sveti manastir Hilandar.

Monaški postrig pod imenom Metodije primio je od hilandarskog igumana Mojsija, a ugledni hilandarski starac i duhovnik Agaton bio je njegov dugogodišnji duhovni rukovoditelj.

U čin jeromonaha Metodije je rukopoložen 1997. godine.

Od 1999. godine je neprestano obavljao poslušanje manastirskog epitropa, a poslednjih godina je po odluci blaženopočivšeg igumana Mojsija bio i njegov zamenik.

Od 1999. je duhovnik, a od 2003. godine je primio u poslušanje duhovno rukovođenje mlađe bratije od kojih je većinu priveo monaškom postrigu.

Predsednik je Upravnog odbora Zadužbine Svetog manastira Hilandara, ustanove koju je manastir osnovao 2003. godine u Srbiji radi dobrotvornog rada i brige o hilandarskom nasleđu.

Nakon razornog požara koji je 2004. godine progutao polovinu Hilandara, dobio je zaduženje da rukovodi poduhvatom njegove obnove.

Prethodni duhovnik manastira u Gornjem Žapskom arhimandrit Jovan Radosavljević upokojio se u gospodu u aprilu 2021. u 94. godini života.

Manastir u Žapskom

Manastir Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana nalazi se iznad sela Gornje Žapsko, oko 20 kilometara jugoistočno od Vranja. Prvi pisani izvori potiču iz vremena oslobođenja Vranja od Turaka 1878. godine, prema kojima je manastirska crkva, na temeljima stare srednjovekovne, obnovljena u vreme kneza Miloša Obrenovića, mitropolita Petra Jovanovića i episkopa niškog Grigorija, 1843. godine.
Manastir je do oslobođenja 1912. godine imao značajnu stratešku i misionarsku ulogu. Početkom XX veka, u njemu se nalazila Versko-učiteljska škola, tzv. Psaltirska bogoslovija, koju je završilo oko četrdeset sveštenika. Istorija manastira Svetog Stefana nije proticala bez poznatih ličnosti, poput Prepodobnog Justina Ćelijskog i Vranjskog, čuvenog srpskog bogoslova, propovednika i molitvenika. Tridesetih godina XX veka u ovoj svetinji utočište je našao belogardejski kapetan Nikolaj Sofronjicki, koji se desetak godina brižno starao o manastiru. Manastir je tada imao veliko imanje i šumu. U Drugom svetskom ratu manastirski konak je zapaljen od Bugara i tom prilikom uništena je manastirska arhiva. Po završetku rata, Nikolaj se vraća u Rusiju, a nekada veliko manastirsko imanje znatno je umanjeno 1948. godine, Zakonom o eksproprijaciji, kojim je manastiru je oduzeto oko 22 hektara obradive površine i još oko 16 hektara šume i pašnjaka. Početkom 1994. godine tu se naseljava mlado sestrinstvo pod duhovnim rukovodstvom arhimandrita Pajsija. Tada je obnovljeno opštežiće. Danas se sestrinstvo, na čijem je čelu igumanija Jefremija, bavi ikonopisom, prevođenjem i izdavanjem dela starca Pajsija Svetogorca, spravljanjem preparata od lekovitog bilja, stolarijom i duborezom. U manastiru se neguje i tradicija vizantijskog pojanja. Procesom restitucije u periodu od 2015-2017. manastiru je vraćena sva oduzeta imovina (obradiva površina vraćena je zamenskom restitucijom u KO Donje Žapsko), tako da manastir sada poseduje ukupno blizu 50 hektara zemlje. Većina manastirskih objekata je renovirana i obnovljena.

Komentari

Naša banja za dušu,kao i preostale žive bogomolje na ovim prostorima...Hvala Bogu pa da nam je ovako nešto u blizini, ali činimi se za sad još nedovoljno zastupljeni u navikama lokalnog stanovništva

Najnovije vesti