Crkvišta i manastirišta u vranjskom kraju: Jašal direk Krstate džamije

U bogatoj etnografskoj građi koju je prikupio prof. dr Momčilo Zlatanović iz Vranja pisao je, između ostalog, i o kultnim mestima, a među njima o crkvištima i manastirištima u južnom delu Srbije, kojih je, kako je naveo u svojim zapisima, veliki broj u ovom delu zemlje.

Zlatanović je u svom radu "Kultna mesta na jugu Srbije", objavljenom u "Vranjskom glasniku" (br. XXIV-XXV, 1992), pisao da su ostaci pojedinih hramova "kultna mesta koja vernici posećuju i pale voštanice".

Ponegde se na temeljima i zidinama vide buketi raznovrsnog cveća, pisao je Zlatanović, uz napomenu da se pojedinim ovakvim mestima "pridaje važnost i u magijskoreligijskom lečenju bolesnika".

- S leve strane Vranjske reke, blizu Belog mosta, bila je srpska srednjovekovna crkva Sveta Petka. Turci su sa zapadne strane dozidali minaret i tako je ona postala muslimanska bogomolja. Pošto je na vrhu minareta bio mali krst, narod ju je nazivao Krstata džamija - navodi Zlatanović.

On podseća da je Jovan Hadživasiljević o ovoj crkvi pisao "da je ona najlekovitija".

- U njoj je postojao Jašal direk (Stub zdravlja i života). Lek su ovde tražili bolesnici svih religija. Najviše su dolazile žene nerotkinje - navodi Zlatanović.

On podseća da je Hadživasiljević pisao da "i Srpkinje zavetuju svoju decu pred onim istim Jašal direkom".

Na crkvini Sveti Đorđe u šumi u Vrtogoškoj klisuri "vernici pale sveće i ostavljaju novac i delove odeće na Raspeti petak i Đurđevdan, piše Zlatanović.

- Predanje kaže da je ovu bogomolju srušio jelen ogromnih rogova, zbog nedoličnog ponašanja jednog sveštenika - opisuje profesor u tekstu saznanja do kojih je došao radom na terenu.

Zlatanović takođe piše i o potezu Manastir u Drenovcu kod Vranja, koji se nalazi s leve strane potoka Manastirska dolina, jednog od izvornih krakova reke Veternice, na kome se raspoznaju ostaci Hrama Sveti Đorđe. Zlatanović je istražujući došao do saznanja da bolesni "veruju da njegove zidine imaju isceliteljsku moć", te da zbog toga tamo i idu.

Vernici u Spančevcu na dan Svetog proroka Jeremije odlaze na crkvište u Bujiću i "tamo ručaju". Zlatanović piše da se "jelo kuva kod crkvišta, vatra loži suvarcima od tabuisanih stabala" i da se "donosi pšenica".

- U Lepčincu veći broj ljudi učestvuje u obredu kod razvalina veće crkve na Spasovdan i Beli petak.

Poljančani na Ognjenu Mariju posećuju crkvinu na Karaguzovici u Vlasu i pale sveće. U nedavnoj prošlosti ovo mesto je privlačilo svet i iz udaljenih naselja - navodi Zlatanović.

PEĆINSKI HRAMOVI

Zlatanović je pisao i o lokaciji Šuplji kamen, stenovitom bloku na strmom bregu Kurbalijske reke kod Preševa. "Tu je mala pećina s ostacima fresaka u koju su se ljudi uvlačili i palili sveće", objašnjava profesor. On opisuje i mesto u Lepenici gde se u većem otvoru u steni nalazi crkva Trnova Sveta Petka ili Trnovica. Kod nje su se sabori održavali na Raspeti petak i na Svetu Petku (8. avgusta). Prema usmenoj tradiciji u njoj su se, dodaje Zlatanović, sastajali i dogovarali vođe ustanka u Inogoštu 1809. godine. Kako piše, u vezi sa ovom pećinskom bogomoljom Jovan Hadživasiljević je zabeležio: "Još i danas dolaze mnoge žene nerotkinje i njima podobne čak iz samog Vranja". Zlatanović je pisao da su se i u novije vreme kod nje "mogli videti bolesni s prilozima iz okolnih sela, iz pojedinih mesta u Srbiji, ali i iz Makedonije".

Kod naselja Sveti Ilija postoje ostaci nekadašnjeg istoimenog manastira. I tu vernici pale sveće, ostavljaju košulje, marame, vunu. Zlatanović piše da je mesto na samoj srpsko-turskoj granici (1878-1912), pa su Turci dozvoljavali da se granica otvara upravo tu i da ljudi s obeju strana dođu do zidina hrama.

- Još se pale voštanice i na zidinama crkvišta Sveti Jovan u Barbarušincu. Ovde je priređivan i obredni ručak. Na ostacima temelja hrama Paunici u Dublju, u Golemom Selu, takođe se pale sveće.

A, kod razvalina veće crkve u Krševici vide se buketi uvenulog cveća, naročito bosiljka.

Početkom ovog stoleća baba Velika iz Gumerišta otkrila je zidine neke stare crkve na potezu Crkvište. Bogomolja je zidana klesanim granitom, opekom i krečnim malterom. Odmah su počele da to mesto posećuju žene iz mnogih sela, jer se brzo raširilo verovanje o njenoj lekovitosti. Kako Zlatanović navodi, molile su se pred zidinama, palile sveće i ostavljale novac.

PROHOROVA ISPOSNICA

U planini Kozjak, severoistočno od Manastira Prepodobnog Prohora Pčinjskog, nalazi se isposnica u kojoj je ovaj svetac proveo mnoge usamljeničke godine. Zlatanović piše da se hranio medom od divljih pčela i biljem.

- Kako je živeo, tako je i umro - s molitvom na usnama. Iz njegovih moštiju poteklo je miro od kojega je, kako se priča, mirisao ceo Kozjak. U isposnicu dolaze bolesni i grešnici, pale sveće, mole se bogu i ostavljaju razne priloge. Nerotkinje leže na jednom kamenu. U Vranju se verovalo da ako čovek prođe kroz kameni otvor ove pećine više ga neće boleti glava - piše Zlatanović.

Najveće i najposećenije kultno mesto u ovom kraju, konstatovao je Zlatanović, jeste Manastir Sveti Prohor Pčinjski. Bolesni, a pre sega oni koji su psihički poremećeni, posećuju svetiteljski grob. Iz njega povremeno teče miro, za koje se veruje da je lek za razne bolesti.

Justin Popović je trvdio da je njegova majka bolovala od neizlečive bolesti na nozi. Izlečila se kraj ćivota Svetog Prohora Pčinjskog. Obolelo mesto namazala je celebnim mirom iz njegovih moštiju, prenosi ovo svedočenje Zlatanović.

U Krstatoj džamiji, odnosno na zidinama crkve Svete Petke u Vranju bio je, kako se veruje, grob nekog svetitelja na koji su dolazili mnogi bolesni hrišćani i muslimani radi isceljenja. Zlatanović piše da je Sreten Popović u svom gradu zabeležio ovo: "Jednoj ženi u Prizrenu, koja je imala besomučnog sina, s kojim je zlopatila i lekove mu tražila na sve strane, na snu se javi neki svetac i kaže joj za sina da će ozdraviti. I ona dovede i položi svoga sina na taj grob, i na veliko udivljenje sviju - sin joj ozdravi!"

Romi iz Gornje čaršije u Vranju palili su sveće uoči Đurđevdana na kamenu Odžin grob.

U Spančevcu se na Vidovdan okupljaju kod Đelinog krsta, pale sveće i ručaju. Na tom mestu je grob vidovnjaka Đele iz roda Dodolarci. Svog zemljaka nazivali su sveti Đela, piše Zlatanović.

Najnovije vesti