Crkveni život na jugu: Plodni eparhijski dani pod Domentijanom

Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve doneo je 30. maja 1975. godine odluku o obnavljanju Pravoslavne eparhije vranjske, sa sedištem episkopa u Vranju.

U sastav ove eparhije ušla su sledeća namesništva: Pčinjsko, sa sedištem arhijerejskog namesnika u Vranju, Masuričko-poljaničko, sa sedištem arhijerejskog namesnika u Vladičinom Hanu, Bosilegradsko, sa sedištem arhijerejskog namesnika u Bosilegradu i Preševsko, sa sedištem arhijerejskog namesnika u Bujanovcu.

Obnovljena eparhija privremeno se nalazila pod administrativnom i duhovnom vlašću episkopa Niške eparhije, dr Jovana Ilića, a potom, posle smrti episkopa Jovana 1975. godine, pod vlašću novoizabranog episkopa niškog Irineja Gavrilovića.

Prvog juna 1978. godine za (prvog) episkopa ove obnovljene eparhije Sveti arhijerejski sabor izabrao je Domentijana Pavlovića, arhimandrita i rektora Bogoslovije Svetog Save u Beogradu.

Na sam dan njegovog ustoličenja, 24. septembra 1978. godine, završena je izgradnja episkopskog dvora i izvršeno osvećenje istoga.

Tako je, nakon nešto manje od dve godine, okončano delo koje je 15. decembra 1976. godine započeo vladika Irinej, onda episkop niški i administrator Vranjske eparhije (danas patrijarh srpski), kada je položio kamen temeljac za izgradnju novog doma.

Episkop Domentijan, odmah po ustoličenju, osnovao je Crkveni sud Vranjske eparhije i postavio svog zamenika i sekretara.

Takođe, osnovao je Eparhijski upravni odbor Vranjske eparhije i Eparhijski savet.

DOMENTIJAN

Živojin (kršteno ime) Pavlović, a u monaštvu Domentijan, rođen je 1911. godine u selu Pertate, opštine bošnjačke, sreza jablaničkog. Osnovnu školu i pet razreda gimnazije završio je u Sremskim Karlovcima 1934. godine, a Bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu 1939. godine. Po odsluženju vojnog roka primio je monaški postrig (drugo krštenje). U čin jerođakona i jeromonaha rukopoložio ga je mitropolit dabrobosanski Petar 3. i 10. marta 1940. godine. Posle Drugog svetskog rata, 26. februara 1947. godine, postavljen je za suplenta Bogoslovije u Prizrenu. Godine 1952. položio je profesorski ispit. Po potrebi službe, 1. oktobra 1965. godine postavljen je za vaspitača u Bogosloviji Sveti Sava u Beogradu. Od 28. oktobra 1977. godine vršio je dužnost rektora iste Bogoslovije gde ga je zatekao izbor za episkopa. Na dan 11. jula 1978. godine hirotonisan je u beogradskoj Sabornoj crkvi za episkopa Vranjske eparhije, a ustoličen 24. septembra 1978. godine u Vranju. Preminuo je 3. jula 1983. od posledica teških povreda u saobraćajnoj nesreći.

Plodan arhipastirski rad episkopa Domentijana bio je prekinut nenadanom smrću 2. jula 1983. godine.

Vladika je doživeo saobraćajni udes na putu između Markovca i Velike Plane.

I on i đakon koji je vozio auto prebačeni su zbog teških telesnih povreda na neurohiruršku kliniku u Beogradu.

Đakon je preminuo istoga dana, a vladika dan posle.

Domentijan je sahranjen u vranjskoj Sabornoj crkvi, u severozapadnom delu hrama.

Do izbora novog episkopa Vranjske eparhije istom je administrirao episkop niški Irinej.

Novi episkop Eparhije vranjske postao je dotadašnji episkop moravički Sava (Andrić).

Za episkopa moravičkog hirotonisan je na Duhove 20. juna 1982. godine, a za episkopa vranjskog ustoličen je na Duhovski ponedeljak, 11. juna 1984. godine.

Godine 1992. za episkopa vranjskog postavljen je Pahomije Gačić.

Izvor: "Prilog istoriji Vranjske eparhije", prota Petar V. Gagulić

Najnovije vesti