Andrijana Đorđević, Vranjanka na FDU: Pozorište čine ljudi, a ne zgrada

Andrijana Đorđević (19) iz Vranja upisala je Fakultet dramskih umetnosti (FDU) u Beogradu, odsek gluma. Jedina je Vranjanka kojoj je to pošlo za rukom u poslednjih dvadeset godina. Članica je glumačke radionice lokalnog Pozorišta Bora Stanković od 2011, koju je vodio glumac Bojan Jovanović. Pozorišta, koje već pet godina nema sopstvenu zgradu, jer je prethodna izgorela do pepela u požaru. O tome kako je gluma postala njen životni poziv, koji su joj glumački uzori, s kim bi volela na radi na filmu ili daskama koje život znače, o iskustvu u radu sa starijim kolegama i o pozorišnom životu u Vranju, govorila je za portal Vranje News.

razgovarala: Jovana Ristić

SLOBODA: Tokom saradnje sa starijim kolegama, kao mlada glumica, upijala sam svaku reč i slušala svaki savet, a reči na koje nikad ne zaboravljam i kojima se uvek vraćam su „budi svoja“.

Vrlo sam ponosna što je sam eto ja, posle dvadeset godina pauze, uspela da postanem Vranjanka koja je upisala glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Samim tim osećam veliku odgovornost. Ja sam pozorišno dete od malena. Tetka me je stalno vodila na večernje predstave, zapravo ona je ta koja je „kriva“ za poziv koji sam izabrala.

Svaki utorak i petak za mene su bili dani radosti, svaku predstavu sam znala napamet. Kao mala devojčica već sam osećala potrebu da ustanem iz publike i pridružim se glumcima na sceni.

A, onda, kada sam konačno osetila tu slobodu koja me pokreće dok igram, stvaram, poklanjam se publici na daskama koje život znače, shvatila sam da tu neću stati i da želim da se ozbiljno bavim ovim poslom.

TREĆA SREĆA: Akademiju sam upisala iz trećeg pokušaja. Bila sam dva puta u užem izboru na akademiji u Novom Sadu.

Kada voliš ono što radiš, radiš ga sa lakoćom, ma koliko to bilo teško.

Uživala sam dok sam se spremala za prijemni. Od glumaca, prvi uzor mi je bila Radmila Đorđević, glumica vranjskog pozorišta, ja je zovem „pozorišna mama“. Uz to mi je i velika podrška i oslonac.

Od glumica volim Ljilju Stjepanović, Anitu Mančić, Natašu Ninković. Veliki je broj glumica i glumaca koje obožavam i sa kojima bih želela da radim.

Za početak, volela bih da to bude Jasminka Hodžić, glumica koja me je spremala za akademiju.

POZORIŠTE PRE FILMA: Pozorište je živo, pozorište je ono čemu bih se posvetila i ono je osnova svega, dok su film i serije uvek dobrodošli, ni to ne bih propustila. Jeste da grad nema zgradu pozorišta šest godina, ali pozorište čine ljudi.

Šest godina postojimo i šest godina nižemo uspehe, uprkos činjenici da nemamo svoj dom. Više me nervira to što se ljudi ponašaju kao da nema pozorišta, samim tim što nema zgrade.

Razočarana sam u svoje sugrađane koji za nedolazak u pozorište imaju banalna i trivijalna opravdanja poput „skupa je karta“ ili „neoudobne su mi stolice u Domu vojske“.

Ne trudimo se da se kultura pokrene u našem gradu, a stalno se kuka kako nema bioskopa, nema pozorišta, a kada se nešto dešava, nema nikoga u publici.

UPORNA I SVOJA: Nadam se zdravoj i uspešnoj glumačkoj karijeri. Za sada ne planiram ništa, barem dok ne završim studije. Takođe, smatram da nisam kompetentna da dajem savete mladim ljudima.

Ali, ono što mogu da im poručim iz svog iskustva jeste da moraju da rade na sebi, da pobeđuju sebe u tom radu, budu uporni i svoji.

Nisam mogla da zamislim sebe u drugoj profesiji, zato i nikada nisam razmišljala šta bih drugo radila kada se ne bih bavila glumom.

VOĐA: Moja prva premijera po završetku glumačke radionice bila je „Petar Pan“.

U toj predstavi igrala sam gusarku, a jedna od najdražih uloga mi je ona iz predstave „Kući“, po tekstu Ljudmile Razumovske, u režiji Lazara Tasića. Tu sam igrala muškarca, tačnije Sineta.

Na omladinskoj sceni radili smo predstave „Ko je kriv?!“, „Pevce“, „Kralj Betajnove“, „Pesme duše i bola“ i na kraju komad „Vođa“, sa kojim smo osvojili više od trideset nagrada širom Srbije.

Za ulogu gazdarice u predstavi „Vođa“ dobila sam nagradu za najbolju žensku epizodu na festivalima u Lebanu i Jagodini, dok sam na festivalu u Kuli za istu ulogu dobila nagradu za glumicu večeri.

Predstavu smo radili po motivima Radoja Domanovića, a režirao je Bojan Jovanović.

NEOBJAŠNJIVE LJUBAVI: Volim da čitam, gledam filmove i putujem. Obožavam muziku. Upisala sam solo pevanje, ali nisam uspela da zavšim, jer smo u tom periodu krenuli sa radom na jednoj od predstava. Volim i pratim sport, konkretno Partizan. Pored glume, to je još jedna ljubav koju ne mogu objasniti.

Najnovije vesti