22.03.2022

Dve godine promašaja

Tekst je izvorno objavljen na nova.rs

Prema kredibilnim uporednim podacima, od početka aprila 2020. do kraja januara 2022. u Srbiji je umrlo 53.540 osoba iznad očekivanih vrednosti. Sledstveno, sa "viškom smrtnosti" od osam na hiljadu nalazimo se na sramnom drugom mestu u svetu, odmah iza Bugarske.

Procena uspeha bilo koje akcije, pa i protivepidemijske borbe, meri se prema postignutim rezultatima.

Tako posmatrano, Srbija je katastrofalno loše prošla u sprečavanju i suzbijanju kovida 19 tokom prethodne dve godine.

Prema kredibilnim uporednim podacima, od početka aprila 2020. do kraja januara 2022. u Srbiji je umrlo 53.540 osoba iznad očekivanih vrednosti.

Sledstveno, sa „viškom smrtnosti“ od osam na hiljadu nalazimo se na sramnom drugom mestu u svetu, odmah iza Bugarske.

Normalno bi bilo da tako crna statistika pokrene pitanje odgovornosti za nesumnjivo učinjene propuste.

Najkraće rečeno, uzroci našeg poraznog suočavanja sa kovidom 19 svode se na sledeće:

1. Potpuna nepripremljenost. Svetska zdravstvena organizacija je 2019. ukazala na osam zaraza kao na moguće uzroke predstojeće pandemije i na potrebu da budu spremno dočekane. Mi smo to upozorenje potpuno ignorisali.

2. Organizacioni haos. Na početku nije bilo dovoljno opreme, a rezerve nisu blagovremeno stavljane na raspolaganje. Sistem prijavljivanja bolesnika nije funkcionisao, mere na granicama su izostale, dok su karantini odabirani u poslednjem trenutku i to mimo svih važećih postulata.

3. Neshvatanje situacije. Nije reč samo o poslovičnim zabludama izrečenim na čuvenoj konferenciji za štampu 20.2.2020, već o shvatanju da smo biološkom ratu (Dačić), da ćemo pomoći Kinezima da naprave vakcinu (Lončar) itd.

4. Pogrešno odabrani prioriteti. Manično su nabavljani respiratori, u mnogostruko većim količinama nego što su nametale potrebe. Zapostavljene su mogućnosti njihovog uključivanja u sistem, a posebno obuka kadra, tako da ih nikada nije korišćeno više od 350, a preživljavanje čak i danas jedva ako dostiže 10%. Izgradnja fabrike kineskih mrtvih vakcina nema perspektivu. Sporno je i pakovanje ruskih vakcina u Institutu „Torlak“ (eventualna proizvodnja je daleki san).

5. Lutanje iz jedne krajnosti u drugu, od brzog otrežnjenja i rigoroznog pristupa na samom početku do izrazito labavih mera u kasnijem toku pandemije. Nije bila neophodna pokazana revnost u martu i aprilu 2020, a nije smelo da se odluta do stanja opuštenosti od početka maja do danas.

6. Ignorisanje zakonskih propisa predviđenih u takvim situacijama. Umesto angažovanja nadležne Komisije za zarazne bolesti, nametnut je Krizni štab, koji je u zakonske okvire uveden tek naredne jeseni i to jednom rečenicom. Zakonska ovlašćenja data zdravstvenim vlastima mahom nisu korišćena. Vanredno stanje je proglašeno mimo propisane procedure, a sporna je i njegova opravdanost (uvodi se kada je u pitanju opstanak države).

7. Potpuna dominacija ogoljene političke koristoljubivosti nad interesom očuvanja narodnog zdravlja. Protivepidemijske mere oblikovane su na način da ne ugroze popularnost vlasti, bez obzira na posledice.

8. Uključenost lekara iz Kriznog štaba u propagandne aktivnosti vladajuće stranke. Pojavljivali su se na predizbornim plakatima, neosnovano proglasili "pobedu nad virusom", uz "naučno objašnjenje" da je "izgubio virulenciju" maja 2020. i na druge načine su podređivali mere suzbijanja izbornim i ostalim interesima politike.

9. Grubo i uporno krivotvorenje podataka kako bi se situacija prikazala boljom, a vlast uspešnijom. Dok mnoge pogrešne odluke mogu da se pravdaju odsustvom loše namere, šibicarenje sa mrtvima sve vreme je obavljano na grub, providan, izazovan i bahat način, kao pod parolom: "Lažemo, pa šta?"

10. Demagoškim razlozima diktirana politika spontanog prokužavanja. Kada je predsednik države početkom jula 2020, bez epidemiološkog opravdanja, najavio vanrednom stanje (!) i izazvao krvavo suzbijane demonstracije, Krizni štab je ponovo, kao i dva meseca ranije, odustao od suzbijanja epidemije, sve vreme nudeći za takvu politiku nesuvisla opravdanja.

11. Stvaranje ambivalentnog odnosa prema vakcinaciji. U režimskim medijima je davan prostor kako pristalicama, tako i protivnicima vakcinacije, ne bi li glasačko telo ostalo neokrnjeno. Rezultat je nedovoljan obuhvat vakcinacijom.

12. Surov obračun vlasti sa lekarima kritički raspoloženim prema sprovođenoj politici suzbijanja kovida 19. Sprečavanje stručne rasprave onemogućilo je preispitivanje I korekciju mera. Takve greške se ne praštaju. Jedne od najblažih mera u Evropi imale su za posledicu (skoro)najveću smrtnost u svetu.

 

(Autor je epidemiolog, profesor Medicinskog fakulteta u penziji).

Foto Fejsbuk profil Zorana Radovanovića